Ahmad Shikh Ali u lipnju je stajao pred zgradom Bundestaga držeći mutnu fotografiju trogodišnjeg sina. Dok su mu se oči punile suzama, opisao je kako je, nakon bijega iz Alepa, pronašao posao u Hannoveru i podnio gomilu zahtjeva ne bi li supruga i dijete stigli k njemu. Bio je drugi na listi za vizu – sve dok njemački parlament nije izglasao dvogodišnju obustavu spajanja obitelji za osobe sa subsidiranom zaštitom.
„Od kad sam čuo za ovu odluku ne mogu spavati, ne mogu nastaviti sa životom”, slomio se Sirijac. „Moj sin je puzao kad sam otišao; sada hoda.”
Njemačka nije usamljena. Austrija je u ožujku prva u EU-u privremeno ukinula programe spajanja obitelji, pozivajući se na preopterećene socijalne službe. Slične mjere najavile su Portugal, Finska i Belgija, premda pravo na obiteljski život jamče i Europska konvencija o ljudskim pravima i Povelja EU-a o temeljnim pravima.
Ključne brojke: • Austrija – oko 18 000 osoba stiglo je 2023. i 2024. kroz spajanje obitelji; 13 000 su djeca. • Finska – prosječno trajanje postupka 6,5 godina, a pojedini slučajevi i do deset godina. • Njemačka – više od 380 000 ljudi, uglavnom Sirijaca, pogođeno je novom suspenzijom. Berlin je već 2016. zamrznuo spajanje za ovu skupinu, pa ga 2018. djelomično vratio s gornjom kvotom od 1 000 viza mjesečno.
Zagovornici prava djece i azilanata tvrde da je mjera kontraproduktivna. Federica Toscano iz Save the Children Europe podsjeća kako političari često govore da žele „uređenu i planiranu” migraciju: „A spajanje obitelji upravo je najuređeniji, najsigurniji i za integraciju najkorisniji put.”
Istraživanja pokazuju dugotrajne posljedice odvojenosti – od depresije do poteškoća u učenju jezika. „Pokušajte učiti njemački dok svaki dan strahujete za vlastitu djecu”, kaže Wiebke Judith iz njemačke organizacije Pro Asyl. „Ta mentalna težina ljude može slomiti.”
Organizacije upozoravaju i na mogući porast krijumčarenja. „Kad nestane legalna opcija, ljudi se okreću neregularnim rutama i krijumčarima”, kaže Thomas Willekens iz Refugee Action Flanders. Paradoks vidi u činjenici da „stranke koje obitelj proglašavaju temeljem društva prednjače u ograničavanju prava na obiteljski život određenih skupina”.
U Austriji Amnesty International procjenjuje da će mjere najviše ugroziti žene i djecu. „Migracija neće stati. Ljudi žele biti sa svojima”, kaže Aimée Stuflesser. „Bez sigurnog puta više će ih riskirati život na opasnim rutama.”
Dok Ahmad u Hannoveru i dalje čeka poziv koji možda neće stići dvije godine, europske vlade poručuju da pooštravanje pravila čini sustav održivijim. Humanitarne organizacije pak upozoravaju da cijenu tog „održivog sustava” plaćaju djeca koja odrastaju bez roditelja i roditelji čija se svakodnevica svela na izbjegavanje očaja.