Dok vlade širom svijeta povećavaju vojne proračune, u Europi se iza kulisa odvija još jedna utrka – ona privatnog kapitala i brzorastućih startupa koji obećavaju brže i jeftinije oružje nove generacije.
Prema podacima konzultantske kuće McKinsey, ulaganja rizičnog kapitala u obrambene tvrtke dosegnula su prošle godine 31 milijardu dolara, 33 posto više nego 2022. U Europi je tempo još žešći: od 2021. do 2024. investicije su pet puta veće nego u prethodnom trogodištu.
„Prije nitko od europskih fondova rizičnog kapitala nije pokazivao interes za obranu. Sada je zavladala zlatna groznica. Svi žele ulagati u obranu“, kaže Torsten Reil, suosnivač njemačkog startupa Helsing koji se prometnuo u simbol ove promjene.
Helsing je pokrenut 2021. u Münchenu, a temeljni kapital stigao je od osnivača Spotifyja Daniela Eka. Kompanija je najprije Ukrajini slala bespilotne letjelice, koje je nadograđivala gotovo svakih nekoliko tjedana kako bi se prilagodile bojištu. Danas se njezina tržišna vrijednost procjenjuje na 12 milijardi eura.
Suosnivač Gundbert Scherf trend opisuje riječima: „To je prava revolucija u obrambenoj industriji. Radi se o potpuno drukčijem poslovnom modelu.“ Umjesto čekanja višegodišnjih državnih natječaja, startupovi sami ulažu, razvijaju prototipove i tek potom traže vojne kupce.
Rat u Ukrajini poslužio je kao laboratorij za te ideje. Procjenjuje se da se oko 80 posto meta na bojištu uništava dronovima, a primjer je letjelica od šperploče i pjene vrijedna nekoliko stotina dolara koja može eliminirati višemilijunski tenk.
Brze iteracije umjesto sporih programa
Tradicionalnim proizvođačima treba i po desetljeće da uvedu novi sustav u uporabu; startupi mjeru uspjeha izražavaju tjednima. Britanski Kraken Technology tako je prototip autonomnog broda K3 Scout razvila u samo deset tjedana. Modularno plovilo za izviđanje i traganje stoji 250 tisuća dolara – sitnica za vojne proračune.
Helsingov sustav umjetne inteligencije Centaur otišao je korak dalje: tijekom probnog leta iznad Baltičkog mora nakratko je preuzeo upravljanje borbenim zrakoplovom Gripen E, a simulacije pokazuju da može nadmašiti iskusne pilote. „Softver se stalno ažurira i može se prilagoditi postojećem oružju. To je ključna prednost nad tradicionalnim sustavima koji se razvijaju desetljećima“, poručuju iz kompanije.
Slične priče niču diljem kontinenta. ARX Robotics i Swarm Biotactics u Njemačkoj eksperimentiraju s „špijunskim žoharima“ upravljanima na daljinu, dok je tvrtka EuroAtlas – nekad proizvođač napajanja za podmornice – nakon akvizicije švedskog fonda usmjerila znanje prema autonomnim podvodnim vozilima za nadzor oceanskih kabela.
Izazovi: profit nasuprot sigurnosti
Rast interesa privatnog kapitala nosi i dvojbe. Bivši agent CIA-e, danas menadžer fonda specijaliziranog za obranu, upozorava da se s nekoliko milijuna dolara može razviti „manje, ali izuzetno učinkovite tehnologije“, što otvara prostor zloupotrebi. Jednako je izravan i bivši marinac koji vodi britanski startup za presretanje dronova: prodaja državi „ne bi smjela biti laka“ jer se radi o novcu poreznih obveznika.
Unatoč rizicima, analitičari se slažu da je riječ o povijesnom zaokretu. Ako je početkom 20. stoljeća konjicu zamijenio tenk, današnja tranzicija ide prema robotici, umjetnoj inteligenciji i masovnoj proizvodnji autonomnih sustava. U takvom okruženju europski obrambeni startupovi od niše postaju ključni akteri nove industrijske revolucije – i to vlastitim, a ne državnim kapitalom.
„Morate početi razvijati sustave prije nego što vlada uopće krene plaćati za njih“, poručuju osnivači Helsinga, uvjereni da će upravo brzina i inovativnost privatnog sektora oblikovati buduće bojišnice.