Hrvatska Vlada posljednjih tjedana intenzivno traži način kako više od 600 tisuća praznih stanova staviti u dugoročni najam. Vlasnicima koji drže stanove neiskorištenima dulje od dvije godine država nudi jamstvo tržišno prihvatljive najamnine i posredovanje Agencije za promet nekretnina. Cilj je ublažiti kronični manjak stanova za dugoročni najam i zakočiti rast cijena koji je dosegnuo povijesni vrhunac.
Takva orijentacija prema „sigurnom” ulaganju u kvadrate duboko je ukorijenjena u društvu. Tijekom socijalističke Jugoslavije privatno poduzetništvo bilo je stiješnjeno, a razvijenog tržišta kapitala gotovo da nije bilo, pa je kupnja nekretnina postala sinonim za čuvanje viška vrijednosti. Sličan obrazac postoji u većini bivših socijalističkih država, ali i u zemljama mediteranskog pojasa čije lokacije privlače strane kupce.
Španjolska posljednjih godina pokazuje drugu stranu medalje. Uz visoki turistički interes i nagli skok cijena stanova, zemlja se istodobno suočava s pojačanim migrantskim valom iz Afrike i masovnim ilegalnim zauzimanjem tuđih nekretnina, takozvanim „okupados”. Procjenjuje se da su stotine tisuća vlasnika osjetile posljedice skvotiranja, a dnevno se bilježe stotine novih slučajeva, osobito u Andaluziji, Kataloniji i na Tenerifima.
Kako bi zaustavila trend, španjolska je vlada donijela poseban zakon kojim ubrzava deložacije, pooštrava kazne za ponovne prekršitelje i jača pravnu sigurnost pri kupnji nekretnine. Unatoč tome, mnogi vlasnici – među njima i brojni strani državljani – odlučuju prodati imovinu, bojeći se daljnjeg pada cijena i gubitka investicijskog povjerenja.
Promatrači upozoravaju da bi se problem mogao preliti na druge zemlje, osobito one čija su tržišta već pregrijana, a kontrola ilegalnih migracija izazov. Hrvatska pritom nije nepoznata teritorija za imitaciju španjolskih političkih i društvenih trendova: ljevica je dobila pokret Možemo po uzoru na španjolski Podemos, dok se na desnom centru često uspoređuje Most s Građanima (Ciudadanos).
Za sada u Hrvatskoj nema valova organiziranog skvotiranja, ali dramatični rast cijena i velik broj praznih stanova otvaraju prostor za scenarij kakav se u Španjolskoj odvio gotovo preko noći. Hoće li državno garantirane najamnine biti dovoljan poticaj da se prazni stanovi otvore, ili će visoke cijene i potencijalni migracijski pritisci stvoriti plodno tlo za nesigurnost vlasništva, pokazat će sljedeće godine. Vlada, investitori i građani stoga s posebnom pažnjom prate što se događa na Pirenejskom poluotoku – nadajući se da se španjolska lekcija neće ponoviti na Jadranu.