Sredinom 1960-ih Raša je ostajala bez svog glavnog izvora prihoda – ugljena. Zatvaranje rudnika otvorilo je pitanje budućnosti mjesta i radnika naviknutih na tešku podzemnu smjenu. Spas je, neočekivano, stigao s mora.
Riječko poduzeće A. Mamić prepoznalo je snagu lokalne radne snage i praznih tvorničkih hala, dok je ljevaonica i tvornica brodske opreme Vulkan 1968. preuzela organizaciju novog pogona. Presudni poticaj došao je iz Zapadne Njemačke: tvrtka Kaletsch-Kunststoffwerke iz Giessena ponudila je znanje o serijskoj izradi brodova od stakloplastike – materijala koji ne trune, ne boji se vlage i traži minimalno održavanje.
Njemački osnivač Reinhold Kaletsch ustupio je kalupe i standarde provjerene na popularnom modelu Mopres 508, a u Raši su bivši rudari 1969. počeli učiti laminirati poliester i staklena vlakna. Time je rođena Kvarnerplastika Raša, jedna od prvih točaka u Europi gdje su se istočni i zapadni industrijski sustavi praktično udružili.
Iz radionica su uskoro izlazili modeli Kvarnerka, Vega i Sirius, kao i službeni gliseri za policiju i Lučku kapetaniju – prva plovila na Jadranu proizvedena pravom serijskom tehnologijom od stakloplastike. Majstori su Kaletschove kalupe prilagodili zahtjevnijem, slanijem i valovitijem Jadranu, otvarajući put modernoj maloserijskoj proizvodnji rekreacijskih i službenih plovila.
Pedesetak godina poslije, mnoga ta plovila i dalje plove, podsjećajući da je Raša nekada, usred gospodarske praznine, pronašla hrabro rješenje i iz rudarske tame isplovila u svijet nautičke plastike.