Zagrižena rasprava o Konačnom prijedlogu zakona o priuštivom stanovanju u četvrtak je pretvorila sabornicu u poligon za sučeljavanje ekonomskih modela, poreznih instrumenata i političke odgovornosti za sve dublju stambenu krizu u Hrvatskoj.
Oporba: zakon nagrađuje prazne stanove
• Matej Mostarac (SDP) ustvrdio je da je „stambena kriza postala test ozbiljnosti ove države” i upozorio kako bi APN-ov model najma mogao dodatno podići najamnine. Smatra da se favoriziraju vlasnici koji su godinama držali nekretnine praznima, dok se uredne iznajmljivače stavlja u lošiji položaj.
• Marin Živković (Možemo!) podsjetio je da „70 % nekretnina kupuje se gotovinom, a 30 % kupuju stranci”, pa stanovanje ne može postati priuštivo dok se građani natječu sa špekulantima. Izračunao je i da bi vlasnik koji stan ustupi APN-u mogao zaraditi čak 50 000 eura više nego onaj koji ga sam iznajmljuje.
Vladajući: olakšice za mlade i lokalnu razinu
• Mato Franković (HDZ) zatražio je da se jedinice lokalne samouprave oslobode plaćanja poreza na dohodak kada subvencioniraju mlade obitelji. Kao primjer naveo je Dubrovnik, gdje Grad svakoj od 30 obitelji godišnje isplaćuje 30 000 eura, na što zbog poreza odlazi dodatnih 15 000 eura.
• Anteo Milos (IDS) pozdravio je iskorak, ali traži porez na prazne stanove, progresivno oporezivanje višestrukog vlasništva te veće namete na kratkoročni turistički najam uz olakšice za dugoročne podstanare.
Sporna zabrana prodaje 35 godina
• Dragana Jeckov (SDSS) podržala je klauzulu kojom se zabranjuje prodaja stanova iz programa priuštivog stanovanja u idućih 35 godina, naglasivši da je postojeći POS izgradio tek oko 9 000 stanova, a cijena im je već prešla 2 000 eura po kvadratu.
• Darko Klasić (HSLS) usprotivio se takvom „zaključavanju” vlasnika: „Mladi mijenjaju poslove, gradove i životne okolnosti; ograničiti ih na tri i pol desetljeća znači smanjiti njihovu fleksibilnost.” Predlaže radije dodatno oporezivanje brze preprodaje.
Financijski kapaciteti lokalnih sredina
• Miro Bulj (Most) podsjetio je da 40 % općina i gradova nema novca ni za besplatne vrtiće, a kamoli za gradnju stanova. Sinj, kaže, godišnje izdvaja oko 400 000 eura za mlade – 10 000 eura po kući za izgradnju, dogradnju ili obnovu, uključujući komunalne priključke.
Što dalje?
Dok vladajući inzistiraju na poreznim olakšicama i većoj ulozi lokalne razine, oporba upozorava da se bez snažnog javnog stambenog fonda i oporezivanja praznih nekretnina problem neće riješiti. Zakon, o kojemu će se glasati idućih dana, tako je postao lakmus papir za to tko u Saboru vjeruje tržištu, a tko jačoj državnoj intervenciji – i koliko dugo si Hrvatska može priuštiti da stambeno pitanje ostane neriješeno.