Na današnji dan navršava se 59 godina od prerane smrti Pere Radakovića, nogometaša koji je snažno obilježio riječki i jugoslavenski nogomet.
Radaković je rođen 22. veljače 1937. u sušačkoj obitelji skromnih prilika. Prve je poteze s loptom vježbao na gimnazijskom trgu, a talent mu je, prema predaji, primijetio klupski dužnosnik Karlo Bralić te ga preporučio „Kvarneru”, današnjoj Rijeci. „Ćio, Vecchio, ima na Sušaku jedan mali bjondo, moraš ga odvesti u ‘Kvarner’!”, prenosi se Bralićeva rečenica koja i danas kruži riječkim sportskim krugovima.
Vrhunac karijere Radaković je doživio 10. lipnja 1962. na Svjetskom prvenstvu u Čileu. Pred 55 000 gledatelja u Santiagu postigao je silovit, neobranjiv pogodak za pobjedu Jugoslavije nad Njemačkom, vrijedan plasmana u polufinale. Iako vezni igrač, postao je nacionalni junak, a reprezentacija je turnir završila na četvrtom mjestu.
Snimke tog gola obišle su svijet, baš kao što je Radakovićeva iznenadna smrt 1966. godine potresla nogometnu javnost. Pozlilo mu je za vrijeme treninga na Kantridi; izdahnuo je na rukama klupskog fizioterapeuta, u dobi od samo 29 godina.
Mnogi navijači i danas drže da najljepši hrvatski stadion zaslužuje nositi njegovo ime, kao što se Milano ponosi Giuseppeom Meazzom, a Budimpešta Ferencom Puskásom. Za riječku publiku Pero Radaković ostaje simbol borbenosti, skromnosti i talenta – nogometaš koji je jednim preciznim udarcem upisao svoj grad i sebe u povijest svjetskih prvenstava.