Britanske gospodarske rane koje je 2016. ostavio Brexit i dalje su vidljive: trgovina, ulaganja i životni standard rastu sporije nego prije, a izvoz robe u EU i dalje ne dostiže razine iz 2019. godine.
• EU je i dalje najveći trgovinski partner Ujedinjenog Kraljevstva: prošle je godine izvoz u Uniju iznosio oko 358 mlrd. funti (41 % ukupnog britanskog izvoza), dok je uvoz dosegnuo 454 mlrd. funti (51 % ukupnog uvoza).
• Trenutačni Sporazum o trgovini i suradnji omogućuje trgovinu bez carina, ali podliježe opsežnim pravilima i administraciji. Posebno su zahtjevni tzv. „pravila o podrijetlu”, koja prema procjenama podižu troškove izvoznika za 2–8 %.
• Neovisni proračunski ured procjenjuje da će Brexit dugoročno smanjiti britanski BDP za oko 4 %. Nasuprot tome, procjene vlade govore da bi dogovor o veterinarskim pravilima i energetskoj suradnji povećao BDP za samo 0,3 % do 2040.
• Liberalni demokrati se pozivaju na analizu konzultantske kuće Frontier Economics, prema kojoj bi „po mjeri krojena” carinska unija s EU mogla podići gospodarstvo za 2,2 % i donijeti riznici dodatnih 25 mlrd. funti godišnje. Stručnjaci, međutim, upozoravaju da je taj scenarij utemeljen na dubokoj regulatornoj usklađenosti koja nadilazi okvire same carinske unije.
• Wes Streeting, član laburističke prve postave, ovih je dana prvi javno progovorio o potrebi „dubljeg trgovinskog odnosa” s Bruxellesom, što je odmah protumačeno kao zagovor carinske unije. Stranački čelnik Keir Starmer i dalje isključuje i carinsku uniju i povratak na jedinstveno tržište, ponavljajući da se neće vratiti ni sloboda kretanja radnika.
• Laburisti zato nude parcijalna poboljšanja: veterinarski dogovor radi lakšeg prometa hranom, sporazum o mobilnosti mladih, olakšice za itinerantne umjetnike te uzajamno priznavanje stručnih kvalifikacija. Ipak, gospodarski učinak takvih sporazuma bio bi ograničen, a samo pregovori potrajali bi godinama.
• Ako bi se London ipak odlučio za carinsku uniju, ne bi je „ponovno” pristupio, nego bi morao ispregovarati posve novi aranžman, po uzoru na sporazume koje EU ima s Turskom, Andorom ili San Marinom. Bruxelles bi, napominju analitičari, zasigurno tražio ustupke – od proračunskih uplata do određenog otvaranja tržišta rada.
Zaključak: većina ekonomista slaže se da bi bliži odnosi s EU ublažili štete Brexita. No politička cijena, složena dinamika pregovora i moguće dodatne obveze znače da bi povratak bržem rastu bio dugotrajan i neizvjestan proces.
