Globalizacija je posljednjih tridesetak godina neumoljivo gurala proizvodnju u jeftinije dijelove svijeta, diktirajući utrku za maksimalnom učinkovitošću i nižim troškovima. No novi val geopolitičkih napetosti preokrenuo je logiku: sigurnost opskrbnih lanaca postala je skuplja, ali i važnija od same cijene rada.
Poslovni planovi danas moraju uračunati političke figure i blokove poput Donalda Trumpa, Vladimira Putina, Xija Jinpinga, WEF-a, Mercosura ili BRICS-a. Naizgled daleki potezi – od carina do sankcija ili prekida savezništava – preko noći mogu zaglaviti „opciju A” i prisiliti tvrtke da posegnu za rezervnom varijantom.
Svaki dobavni lanac, ma koliko se činio lokalnim, sada je isprepleten s globalnom politikom. Čak i poduzeća koja izravno ne posluju preko granice posredno ovise o dobavljaču ili kupcu koji postaje dijelom šire strateške igre. Analitički odjeli stoga u bilancama više ne gledaju samo brojke proizvodnje, već procjenjuju kolika je cijena potencijalnog geostrateškog šoka.
Premda nitko ne može pouzdano predvidjeti „kako će igra završiti”, korporacije sve češće stavljaju sigurnost ispred najniže cijene. To znači skuplja relokacija proizvodnje, veće zalihe i diverzificirane rute, ali i pokušaj da se na dugi rok održi kakva-takva stabilnost u razdoblju kad, kako opisuje jedan analitičar, „Zapad kontrolirano, ali terminalno slabi, dok Trump podsjeća da još nije vrijeme za epitafe”.
Sveukupno, biznis ulazi u eru u kojoj se stopa povrata mjeri i političkim rizikom. Geopolitika se, prvi put nakon hladnoratovskih ranih devedesetih, vraća na čelo računice – i pokazuje da sigurnost, baš kao i profit, ima svoju cijenu.