ŠIBENIK – Knjiga „Veliki prezimenik Šibensko-kninske županije” autora Ive Jakovljevića, objavljena u studenome 2024., prva je cjelovita onomastička i demografska analiza prezimena na prostoru cijele županije. U 30. nastavku serijala autor se, međutim, odmicao od stroge statistike i zaronio u šibensku tradiciju nadimaka – fenomenu koji, kako piše, „čovjek ne bira sam, nego ga dobiva od okoline i nosi ga cijeli život”.
Prema rekonstrukciji temeljitoj poput popisa stanovništva iz 2021. i najnovijih demografskih podataka iz 2023., gotovo svaka šibenska obitelj imala je vlastiti prizivak. Nadimci su nastajali iz poštovanja, nježnosti, ali i sirovog humora koji „ne poznaje uljepšavanje”. Neki su s vremenom čak potisnuli prezime i postali prepoznatljiviji znak identiteta.
Autor je abecedno pobrojao više od 400 nadimaka, a iz bogate građe izdvaja se 20 onih koji najplastičnije prikazuju maštu i prizemljenost šibenskog duha:
- Bure
- Bakalar
- Bombak
- Bufalo
- Crna kutija
- Gastritis
- Govno
- Gusar
- Lunje i Miš beli sreću deli
- Palikuća
- Prde
- Profesor
- Doktur
- Pulenta
- Srdelica
- Tudum
- Šjor Joso ubija patku
- Šjora Milka po jaja
- Ždrale
- Žmiga
Nazivi poput „Gastritis”, „Govno” ili „Prde” potvrđuju da se u Šibeniku nije zaziralo od grubosti, dok „Bufalo” i „Gusar” prizivaju pustolovni naboj. Cijele rečenice, primjerice „Šjor Joso ubija patku” ili „Šjora Milka po jaja”, svjedoče o tome da nadimak može biti kratka priča iz svakodnevice.
Jakovljević podsjeća da su se nadimci dodjeljivali svim slojevima: od težaka i ribara, preko gradske inteligencije, do crkvenih krugova. Ono što ih povezuje jest nenametljiva jednakost; nadimak je u Šibeniku bio svojevrstan društveni korektor – jednako je lako mogao opisati dječju nezgodu, profesionalni dojam ili obiteljsku anegdotu.
„Veliki prezimenik” tako nadimak vraća na mjesto koje odavno zauzima u lokalnoj povijesti: između službenog imena i javnog ugleda, tamo gdje zajednica – nježno ili zajedljivo – određuje kako će nekoga pamtiti.