Rastuće tržište interneta iz svemira sve je šarenije: od američkih divova koji masovno lansiraju male i jeftine satelite, preko europskih „vintage” operatera što pokušavaju nadoknaditi pad televizijskih prihoda, do EU-ova skupocjenog sustava IRIS², zamišljenog ponajprije za zaštićenu državnu komunikaciju.
Starlink i Kuiper – brza moda iz SAD-a
• SpaceX-ov Starlink već ima više od 8 000 satelita u niskoj orbiti, dok Amazonov Kuiper zasad broji tek nešto više od 100. • Životni vijek im je pet do sedam godina, pa su stalna lansiranja nužna, a to stvara golem ugljični otisak. • Vertikalna integracija SpaceX-a – vlastita proizvodnja satelita i višekratno upotrebljiv Falcon 9 – drastično snižava troškove. Kuiper pak ovisi o vanjskim raketama (Arianespace, ULA, pa i sam SpaceX) dok ne proradi višekratni New Glenn Blue Origina. • Analitičar Antoine Lebourgeois ocjenjuje da su Starlink i Kuiper „poised to emerge as a near duopoly due to their unparalleled scale and competitive advantages”. • Unatoč tome, istraživač Pierre Lionnet sumnja u dugoročnu profitabilnost modela koji se oslanja na stalno „zatrpavanje” orbite novim satelitima uz fiksne troškove lansiranja; za Kuiper, koji rakete plaća skuplje, rizik gubitaka još je veći.
Eutelsat, SES, Viasat – vintage pokušaj nove karijere
• Francusko-britanski Eutelsat, luksemburški SES i američki Viasat desetljećima su vladali televizijskim prijenosima s geostacionarne orbite (36 000 km), no prihodi im padaju. • Okreću se internetskim uslugama za nišne klijente: zrakoplovstvo, pomorstvo, vojska, ruralna područja. • Samo Eutelsat, kroz londonski OneWeb i njegovih oko 600 LEO satelita, ima konstelaciju bližu Zemlji, ali bez ekonomije razmjera koju uživaju američki konkurenti. Terminali su veći, skuplji i sporiji. • Bruxelles OneWeb vidi kao alternativu Starlinku u Ukrajini, zbog straha od političkih poteza Elona Muska, no ograničene brzine znače da ne može zamijeniti uništenu civilnu infrastrukturu.
IRIS² – europski luksuz za sigurnu komunikaciju
• EU-ov program IRIS² trebao bi proraditi 2030. s flotom od 290 satelita u više orbita. Cijena: 10,6 milijardi eura. • Primarni cilj je šifrirana komunikacija za šefove država, vojske i tajne službe; predviđena je post-kvantna enkripcija i višeslojna orbitalna arhitektura radi otpornosti i smanjenog rizika sudara. • Obuhvaća i komercijalnu komponentu za slabo povezane regije te je otvoren pridruženim partnerima poput Norveške, Islanda, a pozdravljeni su i Ujedinjeno Kraljevstvo i Ukrajina. • Projekt vodi konzorcij europskih tvrtki Eutelsat, SES, Hispasat i drugi, a satelite će u orbitu nositi Ariane 6 – skuplja, ali suverena europska raketa. • „This European constellation allows smaller European operators to rely on a shared infrastructure, pool their resources, and benefit from economies of scale,” kaže Lebourgeois, dodajući: „In my view, it’s the only viable way for them to compete against giants like SpaceX and Amazon.”
Svemirska tržnica bez garancije dobiti
Sve tri skupine traže održiv poslovni model: američki „brza moda” ide na volumen i nisku cijenu, „vintage” operateri jure nišne kupce, dok je EU odabrao visoku sigurnost i stratešku autonomiju – uz visoku cijenu. Kakva će kombinacija na kraju osvojiti globalno tržište, ostaje otvoreno, no rat u Ukrajini pokazao je da svemirska povezanost više nije luksuz, nego strateška nužnost.