Rusko-američki samit održan prošloga tjedna na Aljasci završio je naglim zaokretom u ratu u Ukrajini: Vladimir Putin pristao je na prekid vatre, ali pod uvjetom da se ukrajinska vojska povuče iz Donbasa – zahtjev na koji je Donald Trump, prema tvrdnjama Reutersa, bez zadrške pristao.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u ponedjeljak stiže u Bijelu kuću, gdje bi ga Trump trebao izvijestiti o detaljima dogovora. Uoči puta Zelenski je poručio da „neće ustupiti Donbas”, dok mu je američki predsjednik preko medija sugerirao suprotno: „Rusija je vrlo velika sila, dok Ukrajina to nije.”
Reakcije u Europi bile su oštre. Političari i mediji očekivali su da će se Washington postaviti tvrđe prema Moskvi, pa Trumpov pristanak na ruski ultimatum uspoređuju s dvama mračnim presedanima s kraja tridesetih godina:
• Münchenski sporazum iz 1938., kada su britanski i francuski čelnici Hitleru prepustili Sudete.
• Pakt Molotov–Ribbentrop iz 1939., kojim su nacistička Njemačka i SSSR podijelili Poljsku.
Ipak, dio povjesničara upozorava da je bliža paralela sastanak Winstona Churchilla i Josifa Staljina u Moskvi 1944., na kojem su dvojica lidera na komadiću papira dogovorila postotnu podjelu istočnoeuropskih država između Zapada i Kremlja. Tad je, primjerice, Rumunjska pripala SSSR-u u omjeru 90:10, a Grčka Zapadu u istim postocima, dok je Jugoslavija podijeljena pola-pola.
Slično sada, kažu analitičari, Trump i Putin određuju granice bez sudjelovanja zemalja o kojima odlučuju. Poput Churchilla, Trump ostavlja Ukrajinu bez ključnog dijela teritorija, dok Putin, poput Staljina, proširuje svoju zonu utjecaja.
Europski parlament je još 2019. u rezoluciji o povijesnom sjećanju naveo da je Drugi svjetski rat „neposredni rezultat” pakta Molotov–Ribbentrop, potpuno prešutjevši Münchenski sporazum. Nakon ruske invazije 2022. upravo se taj „zaboravljeni” München vratio u javni diskurs kako bi se današnjeg ruskog predsjednika poistovetilo s Hitlerom i opravdala militarizacija Europe.
No, kritičari upozoravaju da se prešućivanjem Churchill–Staljinova dogovora iz 1944. prikriva neugodna činjenica: i demokracije su znale crtati tuđe granice iza zatvorenih vrata. Samit na Aljasci, tvrde, samo je najnoviji primjer te stare prakse.
