Zapadne sankcije uvedene nakon invazije na Ukrajinu 2022. nisu odmah slomile rusku ekonomiju. Iako je tadašnji američki predsjednik Joe Biden optimistično tvrdio da će se „rusko gospodarstvo prepoloviti”, vojna potrošnja je 2023. i 2024. pogurala BDP i zadržala Rusiju među deset najvećih svjetskih gospodarstava.
No 2026. pokazuje drukčiju sliku. Pad cijena sirove nafte, sve izraženiji manjak radne snage i iscrpljeni izvori fiskalnih prihoda zakočili su rast. Međunarodni monetarni fond u siječnju je prognozirao tek 0,6 % rasta u 2025. i 0,8 % u 2026. – najniže stope izvan pandemijskih godina.
Nafta više ne puni blagajnu kao prije. U 2022. prihodi od fosilnih goriva činili su oko 40 % federalnog proračuna, dovoljno za financiranje rata. Preliminarni podaci za prva tri tromjesečja 2025. pokazuju pad udjela na 25 %. Cijena Uralske nafte pala je s 90 na 50 američkih dolara po barelu, a sankcije i ukrajinski napadi na energetske objekte smanjili su izvoz. Analitičar Isaac Levi upozorava kako su „ruski prihodi od fosilnog izvoza u 2025. bili 13 % niži nego prije rata”.
Demografija dodatno steže obruč: broj stanovnika pao je sa 145,5 milijuna u 2019. na 143,5 milijuna u 2024., što stvara kronični manjak radnika. Kremlj je zato posegnuo za poreznim pojačanjima. Porez na dobit 2025. je skočio s 20 na 25 %, uvedene su više stope poreza na dohodak, a od siječnja 2026. PDV je narastao s 20 na 22 %. Ekonomski stručnjak Vladislav Inozemcev ocjenjuje: „Provodi se neodgovorna politika kojom središnja banka i ministarstvo financija pokušavaju ‘ohladiti ekonomiju’ radi borbe protiv inflacije.”
Unatoč usporavanju, izdvajanja za obranu ostaju prioritet: vojni troškovi narasli su na više od 7 % BDP-a, više nego kod ijedne pojedinačne članice NATO-a. Analitičari procjenjuju da Moskva kratkoročno još može financirati rat, ali cijenu već osjećaju socijalne usluge – obrazovanje, zdravstvo i socijalna skrb gurnuti su u drugi plan.
Pitanje je hoće li rastuće ekonomsko nezadovoljstvo prerasti u politički pritisak na Vladimira Putina. Za sada se Kremlj oslanja na kombinaciju pojačanih poreza i stezanja potrošnje izvan vojnog sektora, nadajući se oporavku cijena energenata koji bi barem privremeno zakrpao proračunske rupe.
