Dok se sibirski permafrost urušava, a požari gutaju šume veličine Italije, Moskva i dalje slabo reagira na klimatsku krizu.
„Mi smo kanarinac u rudniku”, upozorava 63-godišnji arktički uzgajivač sobova Gennadij Šukin, kojem se novorođeni jeleni utapaju u neuobičajeno toploj vodi umjesto da stoje na ledu. Arktik se zagrijava 2,5 puta brže od svjetskog prosjeka, a u ruskom sjeveru to znači pucanje tla, propadanje kuća i cijevi te nestajanje tradicionalnog načina života.
Unatoč dramatičnim posljedicama, Rusija – četvrti najveći globalni emiter stakleničkih plinova i drugi po emisijama metana – klimatske obveze ispunjava uglavnom na papiru. Cilj smanjenja emisija na 30 % ispod razine iz 1990. postignut je zahvaljujući poslijesovjetskom gospodarskom kolapsu, ne zahvaljujući politici. Nacionalni planovi ostaju „kritično nedostatni”, upozorava Climate Action Tracker: kad bi ostale zemlje slijedile ruski put, planet bi se zagrijao za više od 4 °C.
Fosilna goriva i legitimitet režima Dolazak Vladimira Putina na vlast poklopio se s rastom cijena nafte i plina, koji su financirali jačanje države i potporu javnosti. Danas prihodi od nafte i plina čine oko polovice federalnog proračuna, pa je svako odricanje od ugljikovodika politički i ekonomski riskantno.
Zato je na klimatskim summitima Rusija uporno razvodnjavala zahtjeve za „potpunim ukidanjem” fosilnih goriva i izborila uvrštavanje pojma „tranzicijska goriva” u završni tekst COP-a 28. Na COP-u 29 u Bakuu rusku delegaciju opet su činili pretežno lobisti nafte i plina, fokusirani na nove ugovore, ne na smanjenje emisija.
Rat guta i emisije Invazija na Ukrajinu dodatno je zakočila zelene planove. Studija o klimatskim troškovima rata pokazuje da su dvije godine borbi proizvele više emisija nego što ih godišnje generira 175 zemalja svijeta pojedinačno. Istodobno su sankcije i prekid suradnje sa zapadnim znanstvenicima srezali ruske kapacitete za zelene tehnologije; ruska Akademija znanosti procjenjuje da bi se sposobnost smanjenja emisija do 2050. mogla prepoloviti.
Umjesto tranzicije, Kremlj u rastu temperatura vidi poslovnu šansu. Bliski Putinov saveznik Kiril Dmitrijev hvali „zanimljive perspektive” Sjevernog morskog puta i lakši pristup arktičkim zalihama nafte, plina i minerala. Moskva je već održala dva sastanka s washingtonskim dužnosnicima u Saudijskoj Arabiji o zajedničkim energetskim projektima na Arktiku.
Javni interes tone, aktivisti ušutkani Ekološka pitanja trenutačno su tek 12. na listi briga građana, pokazuje istraživanje Levada centra iz 2024. Dok su 2020. čak 48 % Rusa navodili „propadanje okoliša” kao najveću prijetnju planetu, danas dominiraju ekonomske teme. Istodobno je vlada zabranila lokalne urede WWF-a i Greenpeacea te uhitila desetke aktivista. Klimatski aktivist Aršak Makičjan, lišen državljanstva i protjeran u Berlin, upozorava: „Ruska vlada građanima nema što ponuditi osim uništavanja prirode radi profita i rata.”
Vitalni brojčani podaci
• 1,8 milijardi tona CO₂ godišnje – 4,8 % svjetskog ukupnog otpada.
• 12,5 tona CO₂ po stanovniku (svjetski prosjek 4,7).
• BDP po stanovniku 17 383 USD (svjetski prosjek 14 210).
• Najnoviji klimatski plan iz 2020. godine.
• Ocjena politika: „visoko nedostatne”.
Bez demokratskog pritiska i s gospodarstvom vezanim uz naftu i plin, Kremlj zasad nema motiv za ozbiljan klimatski zaokret. Dok Arktik ubrzano nestaje, Rusija još uvijek bira status quo.
