Poljska je prošle godine zabilježila skok od čak 70 % u broju robotski asistiranih zahvata – ukupno ih je izvedeno oko 17 100, pokazuje izvješće Instituta za modernu medicinu. Ipak, pristup ovoj tehnologiji snažno ovisi o tome gdje pacijent živi.
Najveći jaz vidi se između Mazowieckog vojvodstva, gdje je izvedeno 185 robotskih zahvata na 1 000 novooboljelih od raka, i Opoljskog, s tek 13 takvih operacija. „Regionalne razlike proizlaze ponajprije iz nedostatka sustavnog planiranja, financiranja i usitnjenog modela ulaganja”, upozorava urolog dr. Paweł Wisz, koji je 2024. postavio poljski rekord s 491 robotskom operacijom u šest ustanova.
Dominacija da Vincija • da Vinci sustavi korišteni su u 88 % zahvata, a Versius u 12 %. • Oko 97 % operacija bilo je onkološko, ponajviše urologija (67 %). Samo prostatektomije čine 61 % svih robotskih intervencija. • Kolorektalne operacije čine 13 %, a ginekološke – uglavnom za karcinom sluznice maternice – 12 %. • Ostalih 5 % obuhvaća zahvate na gušterači, želucu, glavi i vratu, hernije, bariatriju itd. Kardijalna kirurgija drži 2 %, a torakalna oko 1 %.
Mreža i iskustvo kirurga U zemlji djeluje 77 robotskih centara; samo osam ne obavlja urologiju. Više od 300 liječnika izvodi robotske zahvate, od čega je preko 200 urologa. U 48 bolnica koje su 2024. imale najmanje 100 takvih operacija radilo je oko 220 operatera, a tri su ustanove imale po deset ili više kirurga educiranih za rad s robotom.
Za dr. Wisza kvaliteta i dostupnost idu ruku pod ruku. „Trebamo strategiju: nacionalni program referentnih robotskih centara, razvoj i financiranje kliničke edukacije timova te refundaciju šireg spektra zahvata”, kaže. Posebno ističe mogućnost da robot, uz tzv. Collar tehniku, smanji rizik ostavljanja tumorskog tkiva kod prostatektomije te donese bolje ishode i kad je bolest lokalno uznapredovala.
Jednak pristup – ili dublje nejednakosti? Autor izvješća Krzysztof Jakubiak upozorava da ograničeni proračun Državnog zavoda za zdravstvo (NFZ) može zakočiti daljnji rast. Ako se, kaže, izjednači financiranje klasične, laparoskopske i robotske kirurgije, bolnice bi mogle odustati od širenja najmodernije tehnologije.
Dr. Wisz pak vjeruje da se europskim rješenjima – validiranim sustavima obuke, tele-mentorstvom i regionalnim centrima kompetencija – može „izjednačiti šanse umjesto da se razlike produbljuju”. U budućnosti vidi i teleskirurgiju, koja bi omogućila da vrhunski stručnjaci operiraju ili podučavaju na daljinu, bez obzira na lokaciju pacijenta.
Za sada, međutim, karta Poljske jasno pokazuje: tko živi u „pravom” vojvodstvu, veća je vjerojatnost da će do robota doći – i prije, i brže.