Još od prijeratnih dana Hotel Rivijera s pravom nosi nadimak pulskoga arhitektonskog dragulja – impozantna fasada, pogled na Arenu i duga povijest glamura podsjećaju zašto se o zdanju i danas govori s nostalgijom. No iza zatvorenih kapaka skriva se priča o neprekidnim usponima i padovima.
Investitor gradnje bio je Österreichische Riviera Aktiengesellschaft, odnosno Jakob Ludwig Münz, koji je početkom 20. stoljeća kupio neurbanu parcelu da bi je gradska vlast ekspresno prenamijenila. Već 1912. hotel zatvara vrata zbog neplaćenih poreza, pa prva ozbiljna kriza obilježava njegovu sudbinu.
Nakon Prvog svjetskog rata boravak u Rivijeri postaje stvar prestiža, ali samo do 1928., kada je objekt pretvoren u Nautičku školu talijanske Kraljevske financijske straže. Ratna i poratna desetljeća donose nove funkcije: protuzračna bitnica, zapovjedništvo pri ulasku partizana u Pulu te Školski centar za robni promet.
Hotel se izvornoj namjeni vraća 1953. godine i doživljava zlatno doba uz Pulski filmski festival. Šezdesete, sedamdesete i rane osamdesete obilježavaju glamurozne večeri s glumcima, a hodnicima Rivijere šuška se na više jezika.
Poslije se u dijelu zgrade smještaju uredi Arenaturista, a povremeni kulturni bljeskovi – dodjela nagrade Kiklop, predstava Ulysses teatra ili program Verse – nisu mogli zaustaviti polagano propadanje.
Danas se, više nego ikad, postavlja pitanje: hoće li sunce ponovno obasjati ovaj biser? Planovi za obnovu spominju se godinama, ali konkretni radovi još ne dolaze na red. Dok se pregovori i projekti odgađaju, Rivijera ostaje nijemi podsjetnik da i najljepša zdanja mogu ostati zarobljena u vlastitoj prošlosti.