Vremeplov s mirisom magnetne vrpce napunio je Gradsku knjižnicu Rijeka do posljednjeg mjesta. U sklopu manifestacije „Ljetna priča iz Benčića” i radijskog programa knjižnice Radio Benčić, kustos Kristian Benić te riječki tehnološki muzej Peek&Poke priredili su retrovečer posvećenu zlatnom dobu videorekordera i gradskim videotekama.
U društvu starih televizora, ispravnih VHS-ova i izblijedjelih kazeta o format-ratu između Beta i VHS-a govorili su nekadašnji vlasnici videoklubova Darko Kinkela (Video Darko) i Goran Protega (Grand Prix), a razgovor je vodio novinar Bojan Mušćet. Kulise – od plakata do legendarnih Goldstar i JVC uređaja – osigurao je osnivač Peek&Pokea Svetozar Nilović.
„Videokasete su promijenile način na koji smo pratili vizualne umjetnosti”, podsjetio je Mušćet, istaknuvši da smo prije VHS-a filmove gledali gotovo isključivo u kinima i u nedjeljnim TV terminima. Dolaskom videorekordera „mogli smo film pogledati kad god i koliko puta želimo”.
Kinkela je otkrio kako je, u vrijeme kada videotekarska djelatnost službeno nije postojala, svoj stan pretvorio u prvu riječku videoteku. „U kućnoj radinosti montirali smo i snimali sadržaje — od crtića do sportskih nezgoda. Škurinje su tada bile oaza presnimavanja, u vrijeme kad autorska prava nitko nije spominjao”, prisjetio se. Najbolje godine, kaže, trajale su od kraja osamdesetih do pojave interneta, kada su se klubovi počeli gasiti.
Protega se nadovezao pričom o satelitskoj anteni od tri metra kojom je još 1980-ih hvatao glazbene i filmske programe: „Jugoslavija se raspadala pa je piratstvo bilo legalno. Bili smo svjetski prvaci u piratskim snimkama.” Podsjetio je na brzu raspodjelu hit-filmova: „Pretpremijera u New Yorku, a sedam dana kasnije već smo imali Stallonea u Rijeci, doduše u očajnoj kvaliteti.”
Nilović je publici približio skupe, ali tehnološki napredne konkurente VHS-u: laser disc iz 1970-ih i RCA-ov CED čija je osjetljivost na prašinu odvela proizvođača u stečaj 1986. godine. „To su bili naši analogni torrenti”, rekao je, prisjećajući se svog prvog videorekordera Goldstar od 1 200 njemačkih maraka – danas oko 1 700 eura.
Publika, među njima i Riječanin Dražen Stević, događaj je doživjela kao „pokaznu vježbu koliko entuzijazam pokreće velike poslove”. Večer nostalgije tako je podsjetila da su kazete od tri slova – VHS – nekoć u domove donosile Hollywood, a u Rijeci stvorile čitavu malu industriju filma, druženja i piratskih avantura.