Objava anonimne korisnice pod nadimkom „Neznanevo” pokrenula je na Redditu veliku raspravu o selidbi iz Hrvatske zbog – kako je opisala – „mentaliteta, svakodnevnice i okruženja” koje je guše. Umjesto klasičnih priča o boljim primanjima, ova je tema otvorila pitanje može li promjena države donijeti „lakši zrak” za one kojima teret nije (samo) financijski.
Autorica se dvoumi oko preseljenja u Beč. Priznaje da ju prijatelji, koji nikada nisu živjeli vani, odvraćaju uz tvrdnju da se „većina ionako vrati”. Tražila je stoga iskrene odgovore od iseljenika: je li odlazak doista vrijedan truda ili su njezina očekivanja prenapuhana?
Rasprava je donijela cijeli spektar iskustava:
• „Nije ovdje baš carefree, divno, bajno, krasno, puno para i lagodan život. Na poslu moraš zapeti maksimalno”, napisala je Hrvatica koja je iz Njemačke preselila u Beč. Upozorila je na visoke troškove života, nepovjerenje prema strancima kod napredovanja te čak veću brigu za osobnu sigurnost nego kod kuće.
• Druga je sudionica ispričala da se nakon nekoliko godina rada u inozemstvu vratila na hrvatsku obalu jer ju je „konstantna samoća, depresija i loše vrijeme” iscrpilo. „Uvijek me preporodi sunce i lijepo vrijeme, a nikakav novac ti to ne može nadomjestiti”, naglasila je, iako i sama savjetuje svakome da isproba život vani.
• Korisnik koji se iz Zagreba odselio u Varšavu tvrdi da mu je promjena donijela olakšanje od domaće političke svakodnevice. „Što je najgore što se može dogoditi? Da ti se ne svidi pa se opet preseliš na neko drugo mjesto? No big deal”, poručio je.
Unatoč upozorenjima o birokraciji, visokim stanarinama i nedostatku „čarobnog rješenja”, prevladavajuća poruka bila je ohrabrujuća: iskustvo života u inozemstvu neprocjenjivo je čak i ako završite natrag u Hrvatskoj. Rasprava je tako potvrdila da današnja iseljavanja sve rjeđe pokreće isključivo potraga za boljom plaćom – mnogi odlaze tražeći drukčiji mentalni prostor i osjećaj osobne slobode.