Saborski zastupnici u ponedjeljak su nakon cjelodnevne rasprave zaključili prvo čitanje paketa obrambenih zakona kojim se među ostalim predviđa ponovno uvođenje obvezne temeljne vojne obuke.
Glasovanje o prijedlogu izmjena Zakona o službi u Oružanim snagama RH, Strategiji obrane te Dugoročnom planu razvoja vojske od 2025. do 2036. najavljeno je za utorak, dok je drugo čitanje zakazano za jesensku sjednicu. Prema planu, prvi ročnici trebali bi u vojarnu u siječnju 2026.
Oporba je najviše prigovarala odredbi po kojoj bi se polaznicima dvomjesečne obuke davala prednost pri zapošljavanju u državnoj i lokalnoj upravi, ocjenjujući to diskriminacijom, te nejasnoj definiciji civilnog služenja. Vladajući uzvraćaju da je cilj stvoriti „kritičnu masu” obučenih građana i jačati otpornost sigurnosnog sustava.
Istodobno se na društvenim mrežama vodi žustra rasprava oko ključnog pitanja – je li dvomjesečni rok dovoljan. Većina komentara smatra da nije.
„Minimum šest mjeseci, ali bez vikenda kod kuće”, navodi jedan od sudionika rasprave, podsjećajući da se nekada služilo 12 do 14 mjeseci bez ikakve naknade. Drugi dodaje kako bi „žene trebale služiti pod istim uvjetima”, dok treći predlaže kompromis od četiri mjeseca – dva temeljne i dva specijalističke obuke.
Pojedini komentatori otišli su i korak dalje: „Za stvaranje vojnog kolektiva minimum je tri mjeseca”, „Dva mjeseca dovoljno je tek za naučiti složiti krevet”, a ima i onih koji zazivaju „mirovni rok” i potpuno ukidanje naoružanja. Dio sudionika podsjetio je kako je „u JNA vojni rok trajao godinu i pol, a zatim još godina dana u pričuvi”.
Uz prijedlog duljeg roka, često se ponavlja i zahtjev za ukidanjem priziva savjesti ili barem strožim kriterijima za njegovo odobravanje. S druge strane, manjina smatra da je „bolje i dva mjeseca nego ništa” te podsjeća kako Hrvatska već ima profesionalnu vojsku.
Hoće li konačna verzija zakona zadržati predloženi dvomjesečni model ili će zastupnici popustiti pritiscima da ga produlje, vidjet će se nakon jesenskog glasovanja. Za sada je izvjesno jedino da se tema vojnog roka – prvi put nakon 2008. kada je obaveza ukinuta – vratila na velika vrata u političku i društvenu agendu.