PULA – U prepunoj Galeriji Novo predstavljena je prva faza internetskog arhiva „Žene koje su gradile brodove”, dokumentarno-istraživačkog projekta koji bilježi svjedočanstva sadašnjih i bivših radnica brodogradilišta Uljanik.
Autorice Leonida Kovač i Amra Pende ispričale su kako su u dvije godine snimile na desetke audio-intervjua – od variocica do inženjerki – želeći razotkriti gotovo nevidljivu žensku povijest nekadašnjeg industrijskog giganta. Razgovor je vodila Nela Simić.
„Iz Libro di Matricola Cantiere Navale Scoglio Olivi – Pola doznale smo da se prva žena zaposlila 1921. Zvala se Ana Mazin i radila je kao čistačica. Zanima nas svaka radnica prije i poslije nje”, naglasila je Kovač, pozivajući Puležanke da se uključe u nadogradnju arhiva.
Prema dosad prikupljenim podacima, od 1954. do danas u Uljaniku je radilo 1 667 žena na čak 397 različitih radnih mjesta – od fizički najzahtjevnijih do visoko specijaliziranih. „Projekt ruši stereotipe o ‘ženskim’ i ‘muškim’ poslovima i spašava od zaborava osobne priče koje su gradile modernu Pulu”, dodala je Pende.
Arhiv je zamišljen kao stalno otvorena platforma: uz zvučne zapise i transkripte bit će objavljene i fotografije iz privatnih zbirki te faksimili dokumenata brodogradilišta. U realizaciji sudjeluju i Helena Vodopija, Fedora Kraljić, Luana Lojić, Josipa Škrapić, dizajner Željko Serdarević te montažer Dragan Mileusnić.
Na popisu dosad intervjuiranih našlo se više od 50 imena, među kojima Ivana Belušić, Mirjana Lovrić, Hanifa Softić i – sama Amra Pende. Publika je emotivno reagirala na istupe bivših radnica; variocica Slavica Pljevalić prisjetila se 28 godina provedenih u halama, dok je unuka Lucije Martinčić ponudila obiteljsku priču svoje preminule bake.
Pende je podsjetila da je dio potencijalnih sugovornica, poput Kosovke Vlašić, prve modernističke inženjerke Uljanika, u međuvremenu preminuo, što projektu daje dodatnu hitnost.
„Uljanik nije bio samo tvornica nego živi organizam izgrađen na solidarnosti, znanju i empatiji. Može nestati u fizičkom obliku, ali kao civilizacijska tekovina ostaje”, zaključila je Pende, dok je Galerija Novo dugotrajnim pljeskom potvrdila važnost čuvanja ove – do sada prešućene – industrijske baštine.