Politički analitičar Žarko Puhovski komentirao je spektakularnu vojnu paradu u Pekingu, ali i šire geopolitičke procese koji, po njemu, mijenjaju odnos snaga između Zapada i ostatka svijeta.
„Nisam stručnjak za vojna pitanja, ali jedna stvar je jasna – parade ne znače puno. Sjetite se JNA, ima nas dosta koji se sjećamo kako je to moćno izgledalo kada su marširali po ulicama – pa se raspala”, rekao je Puhovski, podsjećajući da dojam sile ne jamči stvarnu snagu.
Ključnim smatra činjenicu da je kineski predsjednik Xi Jinping na jednom mjestu okupio države koje „predstavljaju tri milijarde ljudi“ – od Kine i Indije do Rusije i niza drugih, demokratskih i nedemokratskih. „Pokazalo se da će Zapadu, što god to značilo, glave doći ideja novog Hladnog rata bez ideologije”, ustvrdio je.
Puhovski podsjeća da je nekadašnji hladni rat bio sukob kapitalizma i socijalizma, dok današnje podjele nisu toliko jasne: „Rusija je mnogo više kapitalistička zemlja nego Švedska. Više nemamo jasnih stavova. Ne čini mi se da je ruski predsjednik izabran manje demokratski nego američki, jer barem u Rusiji svi imaju pravo glasa. U SAD-u se to još uvijek događa po feudalnom sustavu.”
Desnica jača – primjer Meloni
Analitičar je prokomentirao i rast desnih opcija u Europi, upozoravajući da „i demokracije mogu izglasati nedemokratski poredak“. Kao primjer navodi podršku koju Alternativa za Njemačku (AfD) ima među biračima, ali i aktualnu talijansku premijerku. „Giorgia Meloni je u ovom trenutku prva osoba Europske unije. Kontrolira svoju zemlju, ima dobre kontakte s Donaldom Trumpom i pet dana u tjednu vodi europski liberalni program, a dva dana u tjednu po malim gradovima drži profašističke govore”, kaže Puhovski.
Takav kontekst, dodaje, relativizira i rasprave o ustaškom pozdravu u Hrvatskoj: „Onda dođe netko u Hrvatskoj i žali se Europskoj uniji na to što netko viče ‘za dom spremni’, kao da bi se EU danas time skandalizirala. Ne bi se skandalizirala. Danas ima najjaču osobu koja ima simpatije za te stvari.“
Puhovski zaključuje kako bi upravo kombinacija slabih ideoloških razlika i jačanja desničarskih pokreta mogla oblikovati buduće globalne i europske odnose te dodatno otežati poziciju Zapada u nadmetanju s novim blokom predvođenim Kinom.
