Britanski milijarder Sir Jim Ratcliffe izazvao je buru izjavom da imigranti navodno „koloniziraju” Ujedinjeno Kraljevstvo i „previše koštaju” državu. Dok se zbog takve retorike ispričavao zbog „lošeg izbora riječi”, njegova kemijska korporacija Ineos u isto se vrijeme oslanja na goleme iznose javnog novca kako bi prebrodila dugotrajnu krizu u industriji.
Ratcliffe je na televiziji ustvrdio da se „ne može voditi gospodarstvo s devet milijuna ljudi na socijalnim naknadama i visokim brojem useljenika”, podsjetivši i na svoje ranije ocjene da su karbonski nameti „najidiotskiji porez na svijetu”. No proteklih je godina upravo njegova kompanija – koja se proteže od petrokemije do proizvodnje automobila – od Londona i Bruxellesa zatražila ili već povukla oko 800 milijuna eura subvencija, jamstava i drugih vrsta potpore.
Najsvježiji primjer stiže iz prosinca 2025., kada je britanska vlada odobrila 120 milijuna funti za očuvanje postrojenja u škotskom Grangemouthu. Isti je kompleks prethodno primio do 70 milijuna funti pomoći te zajam osiguran državnim jamstvom od 75 milijuna funti, dok će Ineos uložiti vlastitih 30 milijuna.
Ratcliffe, čije se preseljenje u Monako 2020. procjenjuje da je britansku riznicu stajalo između 440 milijuna i 4 milijarde funti izgubljenog poreznog prihoda, sada traži i stotine milijuna funti javnih sredstava za gradnju „najvećeg stadiona na svijetu” za Manchester United, u kojem posjeduje manjinski udio.
Državne injekcije nisu ograničene na Otok. U Francuskoj je Ineos pokrenuo ulaganje od 250 milijuna eura u postrojenje Lavera, uz djelomična jamstva pariških državnih agencija. Za belgijski projekt One, vrijedan 3,5 milijardi eura, dio financiranja (700 milijuna) pokriven je potporom britanske agencije za izvozni kredit, a Ratcliffe sad traži i odštetu od belgijske države zbog odugovlačenja s dozvolama – zahtjev koji je flamanska vlada odbila kao „neutemeljen”.
Dok vlasnik Ineos-a napada javne rashode, njegova korporacija duboko grca u dugovima. Dvije najveće grupacije unutar holdinga krajem prošle godine držale su više od 18 milijardi funti obveza, gotovo 3 milijarde više nego godinu prije. Rejting-kuće upozoravaju da bi dug Ineos Group Holdingsa mogao narasti na gotovo 12 milijardi eura, odnosno više od pet puta godišnje dobiti, a industrijski izvori navode da se s vjerovnicima već pregovara o „godišnjem odmoru” od kreditnih obveza.
Slabljenje potražnje, visoki energetski troškovi i oštra konkurencija s Bliskog istoka i Azije doveli su mnoge od tridesetak Ineosovih podružnica u gubitak. Tvrtka je zatvarala radna mjesta u Istočnom Yorkshireu te u svojem automobilskom odjelu, dok Ratcliffe upozorava da su „rastući karbonski troškovi i slaba trgovinska zaštita” za europsku kemijsku industriju „neodrživi”.
Ineosovi predstavnici brane se tvrdnjom da „ulažu milijarde privatnog kapitala u projekte koji podupiru nacionalna gospodarstva, radna mjesta i energetsku sigurnost” te da se koriste „standardnim, transparentnim programima” dostupnima svim tvrtkama.
Hoće li isprika zbog retorike o imigrantima biti dovoljna da britanska vlada i dalje otvara proračunsku slavinu za gubitašku, a visoko zaduženu petrokemijsku grupaciju, ostaje otvoreno pitanje.
