Radno mjesto može postati poprište nasilja čak i kada se na prvi pogled čini "normalnim" – upozorava psihologinja Maša Cek sa Sveučilišnog savjetovališnog centra u Rijeci.
„Bullying, zlostavljanje, mobing – koju god riječ upotrijebili, može se pojaviti svugdje gdje postoji radni kolektiv, odnosno gdje postoje moć i konkurencija”, ističe Cek, napominjući da žrtve često same ne prepoznaju što im se događa sve dok se posljedice ne preliju iz poslovnog u privatni život.
Prema njezinim riječima, stalno izlaganje verbalnim napadima, izolaciji ili sustavnom omalovažavanju može dovesti do tjeskobe, depresije i dugotrajnoga narušavanja samopouzdanja. Zbog svakodnevnih prizora nasilja u društvu stvara se i „empatijska sljepoća", pa okolina katkad ne reagira ni kada su znakovi očiti.
Problem je dodatno naglašen kod stranih radnika kojih je, kaže Cek, u Hrvatskoj sve više: „Oni su posebno ranjivi na svaki oblik nasilja pa tako i na mobing.”
Iako je Europska unija već regulirala psihološko nasilje na radu, Hrvatska još nema zaseban zakon ni preciznu definiciju. Praksa se zato oslanja na opće propise o radu i antidiskriminacijske odredbe, što otežava prijavljivanje i dugotrajne sudske postupke.
Cek zaključuje da bi jasniji zakonski okvir i edukacija poslodavaca, ali i zaposlenika, bili ključni koraci za smanjenje psihološkog zlostavljanja: „Bez prepoznatljivih pravila žrtva ostaje prepuštena sama sebi, a poslodavac rijetko snosi posljedice.”