U prepunom Domu Tigrova u Rakitju 15. listopada održana je promocija pjesničke zbirke „Žuta bubamara” autorice Maje Vidaković. Emotivna večer, ispunjena suzama i ponosom, okupila je branitelje Vukovara, članove postrojbe Tigrovi te brojne goste koji su stihovima podsjetili na najteže dane ratne 1991. godine.
Urednica zbirke u predgovoru je istaknula kako su Vidakovićine pjesme „prožete dubokim poštovanjem i empatijom prema žrtvi” te da autorica „kida jezične okove kao što kida nutrinu čitatelja”. Na samom početku promocije rasplakao se i glazbenik Miljenko Miljković, autor teksta po kojem je nastala naslovna pjesma, dijeleći emocije s okupljenima.
Posebnu je pažnju izazvala pjesma „Vagaš”, posvećena vukovarskom branitelju Nikoli Brindzeju. Pjesma i priča koje ju prate podsjetile su publiku na ranjeni Vukovar i na prekinuto primirje 18. studenoga 1991., kada su paravojne postrojbe, uz prisutnost JNA, zarobile dvanaest branitelja s položaja na Ristićevu salašu. Samo dvojica su preživjela; prvi ubijeni bio je Brindzej.
Rođen 3. prosinca 1946. u Kaniži kod Slavonskog Broda, Brindzej je u Vukovaru završio školu, zaposlio se u Vodovodu, a potom u „Borovu”. Nakon povratka iz Njemačke posvetio se obitelji – supruzi Veri, kćeri Jelici i sinu Mihaelu. Kad je zarobljen imao je 44 godine.
Svjedok Petar Vukojević prisjetio se da je ranjeni Brindzej, prisiljen hodati blatnom stazom koju su zvali „vagaš”, prkosno odgovorio četniku koji mu je zaprijetio novim hicem: „Pucaj tri puta!”. Premda je prevezen sanitetskim vozilom, njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, a obitelj i dalje traži mjesto dostojnog počinka.
Promocija zbirke „Žuta bubamara” stoga nije bila tek književni događaj nego i snažan podsjetnik da se, kako su mnogi naglasili, heroji ne zaboravljaju.