Hrvatski svećenik Stjepan Ivan Horvat na svojem je Facebook profilu objavio dirljivu, anonimnu ispovijest majke koja je odlučila javno progovoriti o šutnji škole pred sustavnim zlostavljanjem njezine kćeri.
Majka opisuje kako joj je djevojčica jedne večeri, potpuno smireno, prišla za vrijeme pripreme večere i zamolila: „Mogu li ići u drugu školu?” Na niz majčinih pitanja o razlogu – ima li prijatelje, povrjeđuje li je netko – dijete je uglavnom šutjelo. „Te noći nisam ni oka sklopila”, piše žena.
Sljedećeg jutra majka je otišla pred školu i na odmoru promatrala kćer. Vidjela je kako je grupa djevojčica gura i ismijava, dječak joj prolijeva sok po majici, a druga djevojčica potajice snima mobitelom i pokazuje snimku vršnjacima uz grohot. Dijete je, naviknuto na ponižavanje, nijemo stajalo pokraj ograde, stisnutih usana. Najviše je, navodi majka, boljela ravnodušnost učiteljice koja je sve vidjela i prošla „kao da je moja kći nevidljiva”.
Roditeljica je naknadno pisala školi, navodeći da djevojčici skrivaju bilježnice, vrijeđaju je po hodnicima i zlostavljaju u WhatsApp grupi. Odgovor je bio uobičajen: „Ne brinite, to su dječje stvari. Imamo to pod kontrolom.” Unatoč obećanjima, škola, tvrdi majka, nije poduzela ništa.
Istog popodneva djevojčica je tiho upitala: „Jesi li odlučila?” Majka je potvrdila i rekla da se više nikada neće vratiti u tu školu. Djevojčica je odložila torbu, udahnula i, kako opisuje tekst, skinula teret koji je sama nosila.
Prebačena je u drugu, manju školu – „Ne veću. Ne moderniju. Samo ljudskiju”, gdje je zovu imenom i gledaju u oči. Majka zaključuje: dijete ne traži promjenu škole iz hira, nego kad više ne može izdržati. „Najviše boli ono što ne rade odrasli koji su trebali zaštititi”, stoji u poruci koja je izazvala lavinu reakcija i podsjetila na odgovornost nastavnika, roditelja i vršnjaka da nasilje prepoznaju i zaustave na vrijeme.