Desetogodišnja Elizabeth Zuna Caisaguano, učenica četvrtog razreda osnovne škole iz predgrađa Minneapolisa, ponovno je na putu kući nakon što je s majkom mjesec dana provela u pritvornom centru američke Imigracijske i carinske policije (ICE) u Dilleyju, Texas.
Obitelj iz Ekvadora u Sjedinjenim Državama vodi aktivan postupak azila, no 6. siječnja federalni su ih agenti priveli na putu prema školi – Elizabeth je uspjela nazvati oca i prevesti mu riječi službenika, uvjerena da će je ipak odvesti na nastavu. Umjesto toga, istog su dana ona i majka avionom prebačene u Texas.
Puštene su u utorak navečer, dan nakon što je savezni sudac Fred Biery naložio vladi da obustavi njihovo udaljenje i zatražio očitovanje ICE-a o zahtjevu za puštanje na slobodu. Sudac Biery, koji je ranije intervenirao i u slučaju petogodišnjeg Liama Coneja Ramosa, pritom je oštrim riječima prozvao službenu politiku: „has its genesis in the ill-conceived and incompetently-implemented government pursuit of daily deportation quotas, apparently even if it requires traumatizing children”.
Zdravstvena zabrinutost dodatno je pojačana nedavno potvrđenom epidemijom ospica u centru Dilley, u kojem je zatočeno nekoliko stotina djece. Školska djelatnica Carolina Gutierrez kazala je da je Elizabeth imala simptome slične gripi, a majka kožne osipe, no liječnički pregled nisu odmah dobile. „Jedva čekam da se Elizabeth vrati u školu. Presretna sam i olakšana, ali moramo nastaviti dizati glas za ostalu djecu”, poručila je.
Odjel za domovinsku sigurnost (DHS) brani praksu tvrdeći da roditelji mogu izabrati da djeca ostanu s njima ili ih preuzme druga odrasla osoba. Međutim, školske vlasti iz Columbia Heightsa navode kako su privođenja kaotična te roditeljima često nije stvarno omogućeno da djecu povjere drugima; u Elizabethinom slučaju otac je, kažu, bio spreman preuzeti skrb. DHS također tvrdi da majka ima „konačno rješenje o deportaciji”, što odvjetnik obitelji osporava jer je žalbeni postupak u tijeku.
Prema analizi dostupnih podataka, ICE je od siječnja do listopada 2025. u obiteljske pritvore smjestio oko 3 800 maloljetnika, uključujući djecu od jedne ili dvije godine. Odvjetnik Bobby Painter upozorava da je „obiteljski pritvor izrazito traumatičan za djecu, čak i kad traje kratko” te poručuje da takvu praksu treba ukinuti.
U međuvremenu se školska zajednica u Minnesoti mobilizirala—prikupljaju se donacije, pruža se psihološka potpora, no strah ostaje. „Trauma ulazi u učionice. Djeca se svaki dan pitaju hoće li sutra vidjeti svoje prijatelje”, kaže Gutierrez.
Elizabeth i majka trenutačno su u privremenom skloništu u Texasu, a odvjetnici sređuju dokumente za povratak u Minnesotu, gdje ih čeka otac i ostatak zajednice koja se, unatoč odluci o puštanju, i dalje bori protiv politike koja je ovu desetogodišnjakinju udaljila od kuće i škole.