Nestašice lijekova već godinama opterećuju zdravstvo Europske unije, a posebice male sustave poput hrvatskoga. Prema podacima iz industrije, svaki drugi generički lijek u EU-u danas dolazi od samo jednog proizvođača, dok je 83 posto tržišta ovisno o dobavljaču s dominantnim udjelom. Hrvatska je još ranjivija: 68 posto ključnih lijekova ima samo jednog dobavljača, a kod 91 posto preparata tržište se oslanja na jednog proizvođača.
Istodobno, opći rast cijena od oko 30 posto prati suprotan trend u generičkom segmentu, gdje su cijene pale oko osam posto. Takav pritisak potiče proizvođače da povlače pripravke s tržišta, čime se lanac opskrbe dodatno sužava.
Zbog toga je Europski parlament 20. siječnja usvojio izvješće o budućoj Uredbi o kritičnim lijekovima. Cilj je:
• ojačati europsku proizvodnju, posebno generika;
• uvesti nove kriterije u javnim nabavama kako bi se nagradilo više dobavljača i domaću proizvodnju;
• uspostaviti fond za sigurnost kritičnih lijekova te mehanizam za redistribuciju zaliha među državama članicama.
Hrvatski eurozastupnik Tomislav Sokol, čije je zakonodavno izvješće prihvaćeno, naglašava da bi nova pravila trebala “natjerati farmaceutske tvrtke da barem 50 posto kapaciteta lociraju na tlu EU-a”. O detaljima će se odlučivati u predstojećem trijalogu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije.
Prilika i upozorenje za Hrvatsku U Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) pozdravljaju ambicije Bruxellesa, ali podsjećaju da se dio problema može riješiti i bez čekanja europske regulative. „Praksa javne nabave temelji se danas na najnižoj cijeni i jednom pobjedniku, a to ne osigurava alternativne izvore dobave ako jedini odabrani dobavljač zakaže”, poručuju iz HUP-ove Udruge proizvođača lijekova. Takav model, dodaju, otvara put intervencijskom uvozu koji višestruko povećava troškove.
Poseban teret predstavlja i kronični dug bolnica za lijekove, zbog kojeg domaći proizvođači trpe dodatni financijski rizik. „Financijski održiva nabava i predvidivi rokovi plaćanja nužni su kako bi se zadržali proizvođači na tržištu i osigurao kontinuitet opskrbe”, ističu u HUP-u.
Što Hrvatska može napraviti Ako novi europski propis uđe u nacionalnu legislativu u punom opsegu, domaće bi vlasti trebale:
- obvezno birati više dobavljača po natječaju;
- uvesti dodatne bodove za lijekove proizvedene u EU-u;
- prilagoditi poticaje za ulaganja veća od 100 milijuna eura;
- osigurati jednak pristup europskim fondovima i velikim kompanijama.
Bez strukturnih promjena, upozoravaju i Bruxelles i domaća industrija, Europa bi u sljedećih nekoliko godina mogla postati potpuno ovisna o uvozu lijekova iz SAD-a, Indije ili Kine. Za Hrvatsku, koja već sada ima ograničen broj dobavljača, ulog je još veći – kontinuitet terapije za pacijente i održivost zdravstvenog sustava.