Zadar – U doba kada su dalmatinske luke bile pod stranom upravom, Mihovil Pavlinović (1831. – 1887.) pokrenuo je politički i kulturni preokret bez kojega današnje hrvatsko pomorstvo teško da bi imalo sadašnji identitet.
„Tko vlada jezikom, vlada i morem”
Na sjednici Dalmatinskog sabora 1861. Pavlinović je prvi progovorio hrvatski, simbolički rušeći jezični i administrativni „zid” koji je dijelio Dalmaciju od Banske Hrvatske. Tim je činom otvorio put:
- povezivanju Dalmacije s kopnenim dijelom države,
- uvođenju hrvatskog jezika u luke i državne urede,
- obrazovanju domaćeg stručnog kadra potrebnog za snažnu pomorsku ekonomiju.
Stručnjaci danas izravno povezuju te poteze s kasnijim razvojem hrvatskog pomorskog prava i s rastom udjela Hrvata u lučkim upravama.
Knjigom protiv talijanizacije
Pavlinović nije djelovao samo u sabornici. U publikacijama poput Hrvatski razgovori i putopisima Puti popularizirao je narodni jezik, a preko novina Obzor i Vijenac oštro se suprotstavljao kulturnoj dominaciji talijaniziranih elita. Ta „politička pedagogija” modernizirala je identitet primorskog čovjeka i potvrdila hrvatski karakter obalnih gradova.
Temelj današnje pomorske strategije
Iako nikada nije projektirao brod, Pavlinovićevo se nasljeđe mjeri u trajnoj definiciji Jadrana kao neraskidivog dijela hrvatskog nacionalnog i gospodarskog bića. Na političkom je terenu „očistio prostor” za pravnike poput Vjekoslava Škarice, koji su kasnije izgradili složenu normativnu infrastrukturu pomorskog prava.
Danas, kada hrvatske kompanije plove svjetskim morima, Pavlinovićeva vizija ostaje temeljna: more mora ostati u rukama naroda koji uz njega živi.