Poljski ljubitelj hrvatske kulture i glazbe u opširnoj je analizi objasnio zašto ga pjesma „Moj dida i ja” Marka Perkovića Thompsona duboko pogađa.
Prema njegovim riječima, Thompsonova diskografija pruža „više od same glazbe” — u njoj pronalazi priče utkane u krajolik, ritam svakodnevice i „čežnju koja prerasta u molitvu”. Ipak, upravo je „Moj dida i ja” doživio najintimnije:
„To je pjesma o identitetu, nasljeđu i vječnom svjetlu”, istaknuo je Poljak, dodajući kako govori o tragu koji ostavlja pravedan čovjek i o tradiciji što se prenosi „u tišini duše – u obitelji”.
Autor analize podsjetio je da Thompson dolazi iz planinskog sela Čavoglave, koje je tijekom Domovinskog rata postalo simbol otpora i hrabrosti. Navodi da se i u ovoj skladbi pjevač drži triju temeljnih vrijednosti – Boga, obitelji i domovine – ali ovoga puta bez ratničkog tona. Umjesto borbenih slika, „kao da pjeva uz ognjište, nadajući se da će njegov tihi glas čuti onaj kojeg više nema – dida”.
Za Poljaka, pjesma nije tek sentimentalno prisjećanje, nego „molitva za pokojnog i duhovna oporuka koju unuk želi nastaviti”. Zaključuje kako se neizrečeno u Thompsonovu tekstu ipak jasno osjeti: poštovanje prema precima i odgovornost da se njihova ostavština čuva i prenese budućim naraštajima.
