Gotovo tri desetljeća nakon stečaja nekadašnjeg industrijskog diva „Plobest”, oko 300 bivših radnika i dalje potražuje 25 zarađenih, ali nikad isplaćenih plaća.
Tvornica azbestnih proizvoda, koja je u vrijeme najvećeg uspona zapošljavala do 1 200 ljudi i izvozila diljem Europe, otišla je u stečaj u prosincu 1999. Država je iz prodane imovine podmirila vlastita potraživanja, no radnike je ostavila praznih džepova.
„Čiji smo mi ljudi, koji smo iz mjeseca u mjesec bez 25 isplaćenih plaća odgajali generacije?” pitaju se članovi Odbora za neisplaćene plaće Ivan Družijanić, Milenko Herceg, Srećko Šimunović i Mladen Popovac. „Ne tražimo ništa više od onoga što smo zaradili.”
Koraci prema rješenju • 2024. i 2025. – uz pomoć Novog sindikata osnovan Odbor, pet odlazaka u Sabor; sugovornici su bili predsjednici nadležnih saborskih odbora. • Sastanci s ministrom financija Markom Primorcem i ministrom pravosuđa Damirom Habijanom. Prema radnicima, oba resora potvrdila su da se „problem može i mora riješiti” i spomenula moguće modele isplate. • Početkom 2025. proslijeđeno pismo predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću; povratnica je stigla, odgovor nije. Telefonski upiti završavali su riječju „sačekajte”.
Na pragu smo ožujka 2026., a bivši djelatnici „Plobesta” i dalje čekaju konkretan potez izvršne vlasti. Naglašavaju da jedino Vlada može donijeti odluku kojom bi im se priznalo i isplatilo 25 dugovanih plaća, dok su mnogi među njima već u mirovini, a neki više nisu živi.
„Plobest” je tijekom rata donirao novac i proizvodima pomagao obrani zemlje; dvaput je izdvojeno po 100 000 tadašnjih njemačkih maraka. Danas, poručuju radnici, traže samo vlastiti, zakonom zagarantirani dohodak.
Posljednji apel: „Želimo da se napokon riješi naših 25 neisplaćenih plaća.” Hoće li nadležni napokon čuti glas s juga i zatvoriti poglavlje koje traje gotovo 26 godina, ostaje otvoreno pitanje.
