Politički analitičari u sinoćnjoj emisiji Otvoreno složili su se da je mogućnost prijevremenih parlamentarnih izbora mala te da aktualne napetosti u vladajućoj većini više služe stvaranju dojma nego što odražavaju istinski ideološki raskol.
Damir Jugo sa Sveučilišta Algebra Bernays ocijenio je da bi ponavljanje izbora bilo „poražavajuće za cijelu hrvatsku političku scenu” i naglasio da premijer, unatoč najnovijim previranjima, raspolaže dovoljnim manevarskim prostorom: „De facto mu treba jedna ruka. Taj bazen postoji, a neki koji mu pripadaju već su deklarirali spremnost da pod određenim uvjetima podrže vladajuću većinu.” Istodobno je upozorio da bi naglo povlačenje aktera koji su već otišli „predaleko” imalo visoku političku cijenu.
Komunikologinja Smiljana Leinert Novosel istaknula je kako je mrko raspoloženje premijera pred novinarima bilo očekivano, s obzirom na to da su mu se događaji odvijali dok je bio izvan zemlje. Po njezinu mišljenju, „sve ovo više je na razini pokušaja pojedinaca da pokažu kako su aktivni, da opravdaju svoje pozicije i učvrste svoje mjesto”, a cjelokupna se situacija „pretjerano dramatizira”.
Jakov Žižić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta istaknuo je da se domaća ideologija i dalje svodi na povijesno-identitetska pitanja, što pogoduje medijskim ekscesima: „Ne možemo reći da je riječ o igrokazu, ali kroz eksces i medijsku pažnju nastaju pseudodogađaji.” Dodao je da iza istupa najčešće ne stoje konkretne politike, nego borba za dojam odlučnosti i principijelnosti.
Žižić je podsjetio i na specifičnu strukturu parlamentarne većine. Vlada počiva na odvojenim sporazumima HDZ-a s Domovinskim pokretom i HSLS-om, što partnerima omogućuje da opravdaju svoj ostanak u koaliciji tvrdnjom da surađuju s HDZ-om, a ne izravno jedni s drugima. Istraživanja, dodao je, pokazuju da vlade predvođene dominantnom centrističkom strankom imaju veću stopu opstanka.
Unatoč povremenim javnim prijeporima, sugovornici procjenjuju da će premijer relativno lako osigurati većinu, dok će ideološka nadmetanja i dalje ostati korisno sredstvo za pozicioniranje pojedinih aktera na političkoj sceni.