Rusija i Kina dogovorile su izgradnju plinovoda „Snaga Sibira 2”, poteza koji bi – i bez potpisa konačnog ugovora o opskrbi – mogao preokrenuti odnose snaga na svjetskom plinskom tržištu.
Dogovoreni projekt predviđa dotok do 50 milijardi kubičnih metara ruskoga plina godišnje iz arktičkih ležišta do sjeverne Kine preko Mongolije. Time Moskva nastoji nadomjestiti izgubljene europske kupce, dok Peking osigurava novu, povoljniju opciju za dugoročnu opskrbu energentom.
Snažniji pregovarački položaj Kine • Cijena: Peking, ojačan prekidom ovisnosti o LNG-u i željom za jeftinijom energijom, traži tarifu između domaće ruske cijene i formule vezane uz naftu iz ranijeg projekta „Snaga Sibira 1”, što bi Gazpromu ostavilo minimalnu maržu. • „Uzmi ili plati”: Kina nastoji oslabiti klasičnu odredbu o obveznom preuzimanju količina, čime bi zadržala maksimalnu fleksibilnost i istodobno utjecala na globalne spot cijene. • Financiranje: plinovod vrijedan oko 14 milijardi dolara Gazprom više ne bi morao financirati sam – kineski zajmovi ili izravni kapital ublažili bi mu teret, ali i učvrstili kinesku kontrolu nad projektom. • Vremenski okvir: memorandum Kini daje pravo, ali ne i obvezu da pusti plin kad god to poželi, dok se Rusija već javno obvezala na preusmjeravanje izvoza prema istoku.
Posljedice za LNG i SAD Iako se prve isporuke očekuju tek u sljedećem desetljeću, već sama najava remeti planove izvoznika ukapljenoga prirodnog plina. Ako se najveće svjetsko tržište u rastu – kinesko – preusmjeri na jeftiniji plin preko cjevovoda, dio planiranih LNG terminala mogao bi ostati bez financijske podloge, a dugotrajna ponuda premašiti potražnju, što bi potaknulo pad cijena.
Peking tako stječe dosad neviđen utjecaj: kao kupac s pravom odgode i sve većom trgovačkom flotom, u stanju je istodobno oblikovati cijene, arbitražne tokove i investicijske cikluse. Moskvi, pak, projekt nudi politički dokaz da može preorijentirati izvoz bez Zapada, premda po uvjetima koje uvelike diktira Kina.
Nova realnost energetskog trokuta Tri ključna igrača – Kina, Rusija i Sjedinjene Države – dobivaju novu dinamičnu jednadžbu. Dok Washington gradi LNG kapacitete računajući na kinesku glad za plinom, Peking za sebe osigurava popust i opciju, a Gazprom traži izlaz iz europskog ćorsokaka. Memorandum o „Snazi Sibira 2” zato se već sada čita kao prekretnica: signal je da će se pravila igre u globalnoj energetici pisati u Pekingu, a ne u Bruxellesu ili Washingtonu.