PETRINJA – Točno pet godina nakon razornog potresa koji je 29. prosinca 2020. zauvijek promijenio Banovinu, promet u Nazorovoj ulici ponovno regulira isti čovjek – Miroslav Vuković. Jednako vedar, ali s pogledom koji još pamti deset sekundi užasa, policajac iz Petrinje dočekao je jutros prolaznike i vozače gotovo na istom mjestu gdje je stajao u trenutku kada se tlo otvorilo pod nogama.
Prije pet godina Vuković je ondje usmjeravao vozila jer su se nakon prethodnog potresa ulice teško prolazile. A onda je istu ulicu protresao glavni udar magnitude 6,2. U nekoliko sekundi Vuković je iz prometnika postao jedan od stotina spašavatelja: skinuo je policijsku kapu, zagrnuo prašinu i golim rukama počeo razgrtati cigle i grede.
„Slomilo me kad sam shvatio da je pod tim zidom mrtvo dijete”, rekao je kasnije prisjećajući se trenutka kada je, pokušavajući dohvatiti djevojčicu zatrpanu u Turkulinovoj ulici, shvatio da joj više nema pomoći.
Fotograf koji je tih sekundi snimio Vukovića kako, prekriven prahom, drži glavu u očaju, ovjekovječio je prizor koji je objavljen diljem planeta. Prema procjenama policijskih udruženja, slika je obišla najmanje 70 zemalja, postavši simbol tragedije, ali i bespomoćnog humanog poriva da se spašava i kada se čini nemoguće.
Danas – dok se sjećanja ponovno vraćaju – isti taj policajac srdačno je rukovao nekoliko prolaznika. Novinare je prepoznao, ali o potresu nije htio govoriti. Umjesto toga raspitivao se o svakodnevici, kao da time namjerno gura traumu u stranu, no pogled mu je na trenutke opet bježao prema ožiljcima na okolnim fasadama.
Pet godina poslije ruševine su dijelom sanirane, mnoge kuće još čekaju obnovu, a u Petrinji se živi između starih rana i novih početaka. Na kraju ulice, na raskrižju sjećanja i upornosti, još uvijek stoji Miroslav Vuković – čovjek koji je u trenu postao svjetska fotografija i trajni podsjetnik da je u najgorim trenucima najvažnije ostati čovjek.