Izbor između otvorenih i zatvorenih sustava, star više od dva desetljeća, preselio se i na područje umjetne inteligencije. Za razliku od operacijskih sustava ili programskih jezika, odluka kakav model ugraditi u poslovne procese sada izravno utječe na troškove, regulativu i brzinu razvoja.
Ključne razlike
• Zatvoreni modeli – poput OpenAI-jeva GPT-4o ili ponude tvrtke Anthropic – ne dijele kod, podatke za učenje ni težine modela. Integracija je brza i uz bogatu podršku, ali sve se plaća prema korištenju.
• Otvoreni modeli – primjerice Meta Llama, IBM Granite ili DeepSeek – objavljuju kod i dopuštaju fina ugađanja bez naknade. Nude veću kontrolu, no traže vlastitu infrastrukturu i inženjersku ekspertizu.
„Otvoreni modeli donose kontrolu i prilagodljivost, dok zatvoreni pojednostavnjuju skaliranje i podršku, ali uz premijsku cijenu”, sažima Rohan Gupta iz Deloittea.
Bez binarnih rješenja
„Ne postoji ili-ili”, upozorava David Guarrera, voditelj generativne AI u EY-u. Prema njegovu mišljenju, poduzeća će uskoro automatski kombinirati različite modele ovisno o zahtjevima za točnošću, latentnošću, troškom i sigurnošću u svakom koraku radnog toka.
Ukupni trošak vlasništva (TCO)
• Praveen Akkiraju iz Insight Partnersa podsjeća da TCO uključuje hosting, fine-tuning, izgradnju zaštitnih mehanizama i testiranje sigurnosti.
• Za Ryan Grossa iz Caylenta prijelomna točka nastupa kada trošak po tokenu kod zatvorenog modela premaši izdatke za samostalno hostanje otvorenog modela. „Kod većine tvrtki zatvoreni će modeli ipak ostati jeftiniji, ali kod velikih korporacija s visokim prometom računica se preokreće”, kaže Gross.
Iskustvo iz prakse
Josh Bosquez, tehnički direktor Second Front Systemsa, kombinira oba pristupa: otvorene modele za interno prototipiranje, a zatvorene ondje gdje su presudni suverenitet podataka i garancije usklađenosti. „TCO ne mjerimo samo u dolarima, nego i brzinom isporuke, rizicima usklađenosti i mogućnošću skaliranja”, naglašava.
Što učiniti 2025.
Stručnjaci savjetuju trokorak:
- Popišite postojeće AI radne tokove i za svaki procijenite zahtjeve za točnošću, latentnošću, troškovima i sigurnošću.
- Realno procijenite vlastite inženjerske kapacitete za hostanje i održavanje modela.
- Eksperimentirajte s platformama koje automatski preusmjeravaju zadatke na najprimjereniji model – otvoreni ili zatvoreni.
Takav portfeljni pristup, poručuju, priprema tvrtke za „agentičku” budućnost u kojoj će se izbor modela odvijati neprimjetno za krajnjeg korisnika, a vrijednost će donositi optimizirana kombinacija troška, performansi i transparentnosti.