Osmogodišnja Jana Ayyad leži na dječjem odjelu bolnice Dobrotvornog društva Pacijenti prijatelji u gradu Gazi, sklupčana i slaba. Teška pothranjenost prerasla je u ozbiljnu acidozu, a liječnici upozoravaju da je svaka minuta dragocjena.
„Liječnik mi je bez uvijanja rekao: ‘Stanje vaše kćeri je loše; u svakom trenutku možete je izgubiti’“, prepričava majka Nesma Ayyad. Jana danas ima tek devet kilograma; kosa joj opada, ne može hodati, a natečenost tijela pokazuje koliko je bolest uznapredovala. Za liječenje joj treba specijalizirana bezproteinska formula i laboratorijski testovi koji u Gazi više nisu dostupni.
Djevojčica je jedna od više od 16 000 pacijenata kojima je nužna medicinska evakuacija iz pojasa Gaze. Postupak izlaska kontrolira izraelska vojna koordinatorica agencija COGAT: svaki pacijent mora proći sigurnosnu provjeru i imati državu-domaćina koja ga prihvaća. Za Janu je prije dva tjedna podnesen zahtjev za transfer u Jordan, zajedno s još desetero teško bolesne djece. Dosad su odobrena samo dva slučaja, a COGAT tvrdi da zahtjev za Janu nije zaprimio.
Dr. Musab Farwana, koji svakodnevno prati njezino stanje, upozorava: „Borimo se s vrlo ograničenim resursima kako bismo je održali na životu. Bez hitnog transfera mogla bi umrijeti u bilo kojem trenutku.“
Ratom razoreni teritorij bilježi više od 150 000 ranjenih, dok je sustavno uništavanje infrastrukture i dugotrajna blokada pomoći dovelo do gladi i širenja bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da bi, uz trenutačni tempo, trebalo i do deset godina da svi pacijenti na listi čekanja dobiju priliku za liječenje u inozemstvu.
Jana je već izgubila dvogodišnju sestru Joury, preminulu prošlog mjeseca nakon misteriozne kožne infekcije. Strah da će se tragedija ponoviti prati obitelj svakog dana. Tijekom posljednjeg liječničkog pregleda djevojčica je tiho upitala majku: „Hoću li sada umrijeti?“ Odgovora, zasad, nema.
Majka u očaju ponavlja isto pitanje međunarodnoj zajednici: „Zašto je nitko na svijetu ne može izvući iz Gaze?“