Novi rezultati dugoročnog istraživanja Sveučilišta Kalifornija u Davisu sugeriraju da izražen osjećaj svrhe u svakodnevici može smanjiti opasnost od demencije za približno 28 %.
Studija je pratila više od 13 000 ljudi starijih od 45 godina tijekom 15 godina. Znanstvenici su uspoređivali razinu osjećaja svrhe s razvojem kognitivnih oštećenja, uključujući Alzheimerovu bolest. Oni sudionici koji su prijavili snažan životni smisao imali su gotovo trećinu manju vjerojatnost razvoja demencije, bez obzira na rasu, obrazovanje, prisutnost depresije ili gen APOE4, poznat po povezanosti s Alzheimerom.
Profesorica Aliza Wingo pojašnjava da „svrha u životu može pomoći mozgu da s godinama ostane otporniji”. Pozitivan učinak zabilježen je i kod osoba s povećanim genetskim rizikom: osjećaj svrhe povezan je s kasnijim početkom simptoma i blažim kognitivnim padom.
Istraživanje nije preciziralo izvore smisla, no raniji radovi upućuju na širok raspon motiva – od obiteljskih odnosa i volontiranja do hobija, duhovnosti i profesionalnih ciljeva. Japanski koncept ikigai, odnosno ono što čovjeka „diže iz kreveta”, sve se češće navodi kao inspirativni model.
Glavni autor Nicholas C. Howard podsjeća da je riječ o besplatnoj, svima dostupnoj strategiji: „Svrha u životu je besplatna, sigurna i svima dostupna – gradi se kroz odnose, ciljeve i aktivnosti koje imaju smisla.” U usporedbi s farmakološkim terapijama koje mogu usporiti simptome, ali nose visoke troškove i nuspojave, psihološki pristup djeluje kao jednostavnija prevencija.
Koautor Thomas Wingo naglašava potencijal osobnog utjecaja: „Nije ni prerano ni prekasno da se zapitate: što mom životu daje smisao?”
Iako znanost još traži lijek za demenciju, ovi rezultati otvaraju prostor za jednostavne, svakodnevne intervencije. Jačanje osjećaja svrhe – bilo kroz brigu za unuke, učenje novih vještina ili volontiranje – pokazuje se kao moćan alat u očuvanju kognitivnog zdravlja.