Braća Alexander i Jacob Roman objavila su ovaj tjedan na GitHubu Orchestral AI, Python okvir koji znanstvenicima i inženjerima pokušava pojednostaviti rad s velikim jezičnim modelima. Umjesto složenih asinkronih petlji kakve dominiraju konkurentskim rješenjima, Orchestral se oslanja na strogo sinkrono izvršavanje kako bi svaki korak bio predvidljiv i ponovljiv.
„Reproducibilnost znači znati točno koji se kod izvodi i kada”, stoji u tehničkom radu osnivača. Linearni tijek izvršavanja, tvrde, uklanja utrke niti i "halucinirane" varijable koje mogu uništiti znanstveni pokus.
Ključne značajke • Okvir je agnostičan prema pružatelju usluge: jedinstveno sučelje radi s modelima OpenAI-ja, Anthropica, Google Geminija, Mistrala ili lokalnim modelima putem Ollame. Istraživači tako mogu mijenjati „mozak” agenta jednom linijom koda i pritom kontrolirati troškove. • Automatsko generiranje JSON shema iz standardnih Python anotacija skraćuje pisanje pomoćnih opisa i čuva tipnu sigurnost između koda i modela. • Ugrađeni trajni terminal pamti radni direktorij i varijable okoline, pa agent ne „zaboravlja” gdje se nalazi nakon nekoliko poziva. • Modul za praćenje troškova zbraja potrošene tokene u stvarnom vremenu, a LaTeX izvoz omogućuje da se zapisi rezoniranja izravno ubace u znanstvene radove. • Sigurnosna mjera „pročitaj prije prepisivanja” blokira pokušaj agenta da prepiše datoteku koju nije prethodno otvorio, čime se sprječavaju kobna brisanja koda.
Licenca i tehnički prag Za razliku od uobičajenih MIT ili Apache licenca, Orchestral dolazi s vlasničkom licencom koja zabranjuje neovlašteno kopiranje, modificiranje i distribuciju. Kod je vidljiv („source-available”), ali za komercijalnu uporabu ili fork potrebno je posebno odobrenje. Okvir pritom zahtijeva Python 3.13 ili noviji, što ga zasad čini rezerviranim za korisnike koji vole raditi na samom rubu najnovijih izdanja.
Citirajući Alfreda Northa Whiteheada – „Civilizacija napreduje proširujući broj važnih operacija koje možemo obaviti a da o njima ne razmišljamo” – autori poručuju da Orchestral želi upravo to: sakriti „vodovod” API-ja i validacije, a znanstvenicima ostaviti čistu logiku agenta. Hoće li akademska zajednica prihvatiti vlasnički alat u ekosustavu što ga pokreće otvoreni kod tek treba vidjeti, no svima umornima od asinkronih trace-backova i nedeterminističkih grešaka novo je rješenje itekako primamljivo.