Mađarski premijer Viktor Orban posljednjih je dana ponovno u središtu europske pozornosti. Početkom srpnja 2024., odmah nakon što je Mađarska preuzela rotacijsko predsjedništvo Vijeća Europske unije, Orban je krenuo na globalnu turneju s ciljem, kako ju je predstavio, „zaustavljanja rata u Ukrajini”.
Taj potez izazvao je žestoke reakcije diljem kontinenta. Kritičari ga opisuje kao „Putinova čovjeka” i „petu kolonu” unutar Unije, dok ga pristaše smatraju tek domoljubom koji, u nesigurnom trenutku za Europu, gleda interes vlastite države. Ne manjka ni onih koji mu zamjeraju da je, kroz dugi premijerski mandat, osiromašio mađarske građane dok su se, tvrde, njegovi bliski suradnici obogatili.
U svježem krugu polemika, Orban i njegovi najbliži suradnici okomili su se na dvije susjedne zemlje. U javnim istupima prozvali su i Hrvatsku i Ukrajinu, a mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjártó dodatno je rasplamsao raspravu optužbom na račun Zagreba. Detalji kritike još nisu službeno objavljeni, no sama činjenica da je Budimpešta usmjerila retoričke strelice prema dva važna partnera podigla je novu buru u europskim prijestolnicama.
Iako Orbana oponenti rado svrstavaju u jedinu političku ladicu, njegova retorika i potezi pokazuju znatno složeniju sliku. Jedni mu priznaju da „vidi dalje” od mnogih europskih čelnika, drugi ga nazivaju ksenofobnim nacionalistom, a treći istodobno prihvaćaju obje tvrdnje. Cijela rasprava ponovno otvara pitanje može li Europska unija postići zajednički glas kada jedan od njezinih ključnih igrača iz samog vrha Unije – barem privremeno – vodi sasvim vlastitu vanjskopolitičku agendu.
