Smjena mlade sutkinje s Općinskog suda u Puli potaknula je val negodovanja nakon što je predsjednik Županijskog suda u Puli Ivan Milanović javno poručio da će taj slučaj „poslužiti kao opomena“ drugima koji kasne s pisanjem presuda. No, prema dostupnoj dokumentaciji, upravo se Milanovića tereti za višegodišnje prekoračivanje rokova koji su u kaznenim predmetima zakonski ograničeni na 30 dana.
• Slučaj ubojstva policajca Ivice Kljakića (Posl. br. K-39/92): presuda objavljena 7. listopada 1993., pisanom je obliku otpremljena tek krajem kolovoza 1996. – gotovo tri godine zakašnjenja. Presuda obuhvaća više od 600 stranica obrazloženja, što se opisuje kao jedinstven presedan u domaćem pravosuđu.
• Gospodarski kriminalitet s trojicom optuženika (Posl. br. K-29/92): rasprava zaključena, a presuda objavljena 1. lipnja 1993.; pisani otpravak dostavljen stranama u siječnju 2000., čak šest i pol godina nakon objave.
Uobičajena praksa nalaže da bi svaki sudac zbog ovakvih propusta trebao snositi disciplinske posljedice, navodi se u prijavama protiv Milanovića.
Nadalje, proziva ga se da kao predsjednik Županijskog suda u Puli u sudsku zgradu dolazi tek jednom tjedno na nekoliko sati, dok ostatak vremena provodi u Općinskom sudu u Bujama, gdje je i nastanjen, te „telefonski“ upravlja višim sudom. Istodobno, godinama osobno vodi zemljišno-knjižni ispravni postupak pri bujskom Općinskom sudu, premda je tom sudu hijerarhijski nadređen, što otvara pitanje sukoba interesa i nespojivosti dužnosti.
Pravni stručnjaci podsjećaju da je Ustavni zakon o sudovima jasan: suci su dužni pisani otpravak presude dostaviti u roku propisanom zakonom, osobito u pritvorskim predmetima. Stoga se sve glasnije postavlja pitanje hoće li se ista mjerila primijeniti i na čelnika pulskog Županijskog suda ili će disciplinski postupci ostati selektivni.