Bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač u emisiji HTV-a Studio 4 iznio je niz upozorenja o globalnim i regionalnim pomacima moći koje bi, smatra, Zagreb morao pozorno pratiti.
Kovač je analizirao nove američke sankcije Iranu, usmjerene i prema državama koje kupuju iransku naftu. Ključnim problemom za Washington vidi sve čvršće povezivanje Teherana s Moskvom i Pekingom. „Americi smeta savez Irana, Rusije i Kine. Ono što se trebalo izbjeći prije dvadesetak godina, sada se dogodilo”, rekao je, podsjetivši da je Venezuela već „pala pod pritiskom”, dok Iran ostaje zadnja ozbiljna prepreka interesima SAD-a i njegovih bliskoistočnih partnera.
Kina je, prema informacijama kojima raspolaže Kovač, Iranu nedavno isporučila radarski sustav dometa 700 kilometara, a u sjevernom Indijskom oceanu spremaju se zajedničke vojne vježbe Irana, Rusije i Kine. U takvoj situaciji „na stolu su sve opcije” – ne očekuje otvoreni sukob velesila, ali vidi „ozbiljno odmjeravanje snaga”.
Govoreći o mogućoj američkoj vojnoj akciji, upozorio je da dugo gomilanje vojske bez konkretne operacije ruši vjerodostojnost Bijele kuće. Izrael se, dodaje, boji iranske odmazde: „Ako se krene u akciju protiv Irana, ona mora biti brza i efikasna… Iran bi mogao uzvratiti, a da na kraju sve ostane isto.”
Europa – platitelj bez glasa Kovač smatra da europske države izostaju iz ključnih pregovora o okončanju rata u Ukrajini. Iako financijski nose najveći teret, „to što nas nema za stolom, a mi to plaćamo, nije dobro”. Pregovore, tvrdi, vode Amerikanci s Ukrajincima i Rusima, dok Europska unija, bez jedinstva i vlastitih kapaciteta, ostaje promatrač.
Američki predsjednik, kaže, želi zaključiti ukrajinsko pitanje do ljeta kako bi se potom usredotočio na izbore za Kongres – ishod koji bi mogao bitno ograničiti njegovu moć. U međuvremenu u SAD-u rastu unutarnje napetosti i kritike zbog postupanja prema prosvjednicima, dok se u Europi pojačava strah da bi dogovor skrojen u Washingtonu i Moskvi ostavio Rusiju prejakom za buduću sigurnosnu ravnotežu.
Mađarska kao lekcija Zagrebu Najizravnije upozorenje odnosi se na susjednu Mađarsku. Premijer Viktor Orban uoči izbora, prema istim informacijama, zaostaje oko osam postotnih bodova za oporbenim kandidatom, dijelom zbog „zamora birača nakon 16 godina vlasti”. No Kovač ističe da se Orbanov pravi uspjeh mjeri drugdje – u energetskoj strategiji.
Jačanjem MOL-a, ulaskom u regionalne projekte i povezivanjem s partnerima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Budimpešta je „znatno ojačala svoj položaj u ovom dijelu Europe”. Mađarska je, zaključuje, postala „snažan igrač” koji je vlastitu politiku energetskog suvereniteta pretvorio u konkretnu moć.
„Hrvatska mora dobro promisliti”, poručuje Kovač, sugerirajući da Zagreb aktivnije brani vlastite energetske interese ako ne želi ostati tek promatrač u nadmetanju koje tek jača.
