Hrvatska je u ožujku zabilježila 4,8 posto inflacije, najviše u cijeloj eurozoni. Eurostatovi podaci stigli su samo dan nakon što je Vlada objavila da mjerama "drži cijene pod kontrolom" – no bivši ministar financija i saborski zastupnik SDP-a Boris Lalovac tvrdi da brojke pokazuju suprotno.
„Čak nisu ni kolege u oporbi iznenađeni, nisu umirovljenici iznenađeni. Nisu radnici iznenađeni”, rekao je u gostovanju na komercijalnoj televiziji, podsjetivši da već tri godine upozorava kako inflacija „nije pobijeđena”.
• Vlada je u proračunu predvidjela inflaciju od 2,8 %.
• Europska središnja banka u crnom je scenariju za ostatak zone najavila 4,4 %.
• Hrvatska je taj prag već prešla, ističe Lalovac, i to „u mjesec dana kada je Vlada donijela mjere”.
Problem vidi u strukturi gospodarstva koje, kaže, ovisi o uvozu hrane i energije, pa se svaki globalni šok „prelije preko noći”. Podsjeća i da su od Nove godine poskupjele komunalne te zdravstvene usluge, a kao detonator novog vala rasta navodi gorivo: cijena dizela prošlog travnja bila je 1,28 eura, a sada je oko 1,80 eura – skok od gotovo 40 %.
Lalovac ne prihvaća tvrdnju bivšeg ministra energetike Tomislava Ćorića da je poskupljenje „uvezena” inflacija: „Ako je ušla s talijanske strane, Italija ima inflaciju 1,5 posto… S koje strane nam je ušla inflacija? Ja ne znam o čemu pričamo.”
Najžešće je, međutim, napao upravljanje europskim sredstvima: „Mi smo iz Europe nedavno dobili 800 milijuna eura za otpornost. Hrvatska je potrošila, to građani moraju znati, šest i pol milijardi eura koje je Europa dala da budemo otporni na energetske šokove, na šokove hrane. Potrošili smo ih uludo, ubetonirali.”
Prema njegovim riječima, zbog propuštene prilike sada bi Hrvatska mogla opet moliti Bruxelles za smanjenje PDV-a ili trošarina, a odgovor bi mogao glasiti: „Vi ste se igrali. Imali ste pare, gdje ste ih potrošili?”
Kao prioritet vladinih mjera Lalovac izdvaja umirovljenike: troše gotovo sav prihod na hranu i lijekove pa bi „prvi trebali dobiti novac” u novom paketu pomoći.
Zaključuje da su službene kampanje o uspjehu u borbi protiv inflacije „vješt marketing”, dok realnost građana govori drukčije.
