Borislav Lušić, umirovljenik s otoka Krka, ostao je bez naknade troškova prijevoza do Kliničkog bolničkog centra u Rijeci jer službena udaljenost njegove kućne adrese do bolnice iznosi 49,83 kilometra – tek 170 metara manje od zakonskog praga od 50 kilometara.
Prema pravilima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), pravo na pokrivanje putnih troškova priznaje se samo ako je najbliža zdravstvena ustanova udaljena najmanje 50 kilometara. Od 1. kolovoza 2025. HZZO pritom koristi interaktivnu kartu Hrvatskog autokluba (HAK) za mjerenje relacije „od adrese do adrese”.
Lušić navodi da zbog vlastitih kroničnih tegoba, ali i zdravstvenih problema supruge Ljiljane, često mora putovati u riječki KBC. „Ja ne živim na tabli grada Krka…”, poručio je, aludirajući na to da stvarna vožnja prema njegovu stambenom ulazu prelazi HAK-ov virtualni izračun.
Zbog 170 metara razlike Lušić više ne može računati na refundaciju troškova puta, iako je riječ o redovitim odlascima na specijalističke preglede i terapije. Njegov primjer otvara pitanje jesu li strogi digitalni kriteriji dovoljno prilagođeni stvarnim geografskim okolnostima otočnih i ruralnih područja.