Zgrada bivše seoske škole u Paučju, nekoć prepuna đaka i kasnije korisnika terapijske zajednice za ovisnike, već je 13 godina prazna. Posljednji štićenik programa „Susret” Bernardice Juretić napustio ju je 2012., a od tada objekt propada i povremeno je meta provala.
Načelnik Levanjske Varoši Slavko Tidlačka potvrđuje da se terapijska zajednica pismeno odrekla prostora: „Zgrada je dio Osnovne škole S. S. Kranjčevića, a budući da je godinama zapuštena, od Osječko-baranjske županije zatražit ćemo da je daruje Općini kako bismo joj vratili život.”
Općina planira izraditi procjenu vrijednosti jer je školi već osigurala novu sportsku dvoranu, dok prazna škola u Paučju vlasniku predstavlja tek trošak. Ako zgradu preuzme, lokalna vlast ondje vidi nekoliko mogućih sadržaja.
Jedan od glavnih kandidata je braniteljska socijalno-radna zadruga „Olivera”, osnovana u ožujku. Zadruga traži prostor za aktivnosti vezane uz skrb i privremeni smještaj pasa, primjerice dok su vlasnici na putovanju.
Paučje se sjeća boljih vremena: u doba bivše države bilo je poprište manifestacije „Tisuću pionira u ustaničkom Paučju”, a škola u prirodi okupljala je učenike iz cijele Đakovštine. Depopulacija je najprije ispraznila učionice, a potom je objekt pretvoren u komunu u kojoj su ovisnici, uz rad u vrtu i brigu o životinjama, izlazili iz pakla droge.
„Kad sredina misli da je nešto ničije, onda je svačije”, upozorava Tidlačka, uvjeren da bi prenamjena zgrade vratila energiju selu i spriječila daljnje propadanje vrijedne imovine.