Umjetna inteligencija se u školama sve češće predstavlja kao brz način do boljih ocjena, no novo izvješće Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) naglašava tamniju stranu te prakse.
Istraživači su analizirali kako učenici koriste napredne chatbotove poput ChatGPT-a, Geminija i Claudea. Zaključak je dvosjekli: djeca uz pomoć tih alata brže i točnije rješavaju zadatke, ali proces stvarnog usvajanja znanja – ono što OECD naziva razvojem „ljudskih vještina” – pritom pati.
„Kada je riječ o sposobnosti umjetne inteligencije da pomogne djeci, postoji nesklad između uspjeha u realizaciji zadataka i stvarnog učenja”, stoji u izvješću. Autori upozoravaju da prebacivanje kognitivnih napora na opće namjenske chatbotove vodi „riziku od metakognitivne lijenosti i neangažiranosti”, što dugoročno može učenike udaljiti od stjecanja ključnih vještina.
Usporedni rezultati pokazuju da su učenici s pristupom AI-ju na zadacima nadmašili vršnjake, no kada su isti učenici morali polagati ispite bez asistencije sustava – prednost je nestala ili se pretvorila u minus. OECD stoga podsjeća da je cilj obrazovanja poticanje samostalnog mišljenja i razumijevanja među-predmetnih poveznica, a ne puko dobivanje točnog odgovora.
Posebno razvijeni obrazovni AI alati, naglašava se, mogu trajno poboljšati nastavu: pomažu neiskusnim učiteljima, prilagođavaju gradivo i održavaju interes. No njih treba „koristiti selektivno i s jasnom pedagoškom namjerom”, kako tehnološka pomagala ne bi zamijenila mentalni trud učenika ili narušila ključan odnos učitelj-učenik.
OECD ističe da umjetna inteligencija nije zamjena za stručni rad ljudi, nego podrška koja se uklapa u fleksibilne radne modele školstva. Pritom podsjećaju na studiju američkih znanstvenika koja je pokazala da oslanjanje na AI umjesto klasičnog pretraživanja interneta vodi površnom i pasivnom učenju: „Rizik učenja o nekoj temi uz pomoć umjetne inteligencije može biti puno površnije znanje nego ako se znanje stječe korištenjem standardnoga internetskog pretraživanja”.
Preporuka organizacije je jasna: umjetna inteligencija može obogatiti nastavu, ali samo ako se koristi kao promišljeni dodatak – a ne prečac koji učenicima uskraćuje priliku da sami misle i uče.