PULA – Bogata i dinamična povijest srednjoškolskog strukovnog obrazovanja u Puli započela je početkom pedesetih godina prošlog stoljeća i od tada se neprestano mijenja, prilagođavajući se društvenim i gospodarskim potrebama.
Prvi trag vodi do Domaćinske (ženske) škole, koja je za školsku godinu 1955./1956. već preimenovana u Žensku stručnu školu. Samo dvije godine kasnije, od 1957./1958., ista se ustanova profilirala kao Tekstilna industrijska škola – popularni TIŠ – u vrijeme kada je Arena trikotaža bila jedan od simbola gradske industrije i proizvodila izdržljivu odjeću daleko duljeg vijeka od današnjih brzorastućih modnih linija.
Promjene imena pratile su i mijene u gospodarstvu. Narodni odbor općine Pula 1960. osniva Mješovitu školu učenika u privredi. Već 1962. nastaje Stručni školski centar, a 25. prosinca 1975. on dobiva ime Školski centar „Vitomir Širola Pajo” Pula.
Integracija i rast obilježili su iduće razdoblje: 1977. godine Školski centar za robni promet – dotadašnja Trgovinska i ugostiteljska škola – udružuje se s „Pajom”, stvarajući Centar odgoja i usmjerenog obrazovanja „Vitomir Širola-Pajo” Pula. Taj je centar djelovao do 1992., a potom se, prateći nove društvene okolnosti, ponovno podijelio.
Od školske godine 1992./1993. rađaju se dvije zasebne institucije: Škola za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu te Obrtnička škola, koja ubrzo prerasta u Strukovnu školu, kakvu poznajemo i danas.
Priča o prelasku s „ženske” na mješovitu školu podsjeća da je rodna ravnopravnost tema koju bismo danas smatrali samorazumljivom, no istarska kronologija pokazuje kako su se društvene paradigme odražavale i na obrazovne nazive. Sedam desetljeća kasnije, pulsko strukovno obrazovanje može se pohvaliti bogatim naslijeđem koje je raslo uz svaki preokret – od domaćinskih vještina i tekstila, preko trgovine i ugostiteljstva, do suvremenih struka i turizma.