Ratni veterani posljednjih su tjedana pokušali spriječiti ili ograničiti nekoliko ljevičarskih kulturnih manifestacija u Benkovcu, Šibeniku te najavljenom festivalu na Korčuli. Organizatore i publiku optužuju da su „mrzitelji Hrvatske” koji kroz svoje programe provode „promoviranje inicijativa suprotnih hrvatskim interesima”, pri čemu ih dodatno iritira činjenica da projekti dobivaju javni novac.
Prosvjedi su se pretvorili u fizičke obračune ili su takvi sukobi prijetili, a dio komentatora povezuje novostečenu ratničku samouvjerenost s nedavnim razmjernim popuštanjem države prema javnom isticanju ustaškog pozdrava „Za dom – spremni!”.
Profesor književnosti i kulturalnih studija Dean Duda smatra da aktualni Kulturkampf otkriva dugotrajan proces slabljenja ljevice u Hrvatskoj. „Recentni sukobi oko festivalskih rituala samo su posljednja epizoda konjunkturnog gubljenja snage i hlapljenja lijevih ideja iz političke arene”, kaže Duda.
Po njegovu sudu, ljevica se danas najvidljivije pojavljuje upravo na festivalima: „Ona tamo razgovara, analizira, nudi argumente, glumi, pleše i pjeva”, no izvan tog prostora postaje gotovo neprimjetna. „I posve se slažem s recentnom tezom Marka Kostanića u tjedniku Novosti da su ljevici preostali uglavnom festivali.”
Duda smatra da je društvena klima toliko pomaknuta udesno da se svaka lijeva ideja doživljava kao uljez te da ju prate etikete marginalnosti i čudaštva. Liberalna identitetska politika, dodaje, dodatno je potisnula klasični sukob rada i kapitala, pa se gubi temeljno pitanje klasne raspodjele moći.
S druge strane, ratni veterani – prema Dudinoj analizi – nemaju vlastitu kulturnu produkciju, ali su iznimno uspješni u „mirnoj ili nasilnoj regulaciji” kulturnog polja. Profesor ističe da ih iritira i sama „suzdržana, da ne kažem smjerna i pristojna, lijeva autokomunikacija” koju ne razumiju, dok istodobno „nisu dovoljno taktički pametni da, nakon što su potiho zauzeli sve institucije, dopuste bar festivalski karneval”.
Za njega je ključan i klasni jaz: ljevica se, tvrdi, povukla „u kut” nakon gubitka tradicionalne baze, što objašnjava zašto desnica upravo u festivalima prepoznaje najlakšu metu. „U taj je kut stjerana ili se u nj dobrovoljno iz egzistencijalnih razloga povukla... i sad čak i ta benigna pozicija, nešto kao povremeni posjet cirkusa našim gradovima, čisti larpurlartizam u neku ruku, nervira desnicu.”
Kako se bliži ljeto, organizatori kulturnih događanja strahuju od novih incidenata. Istodobno, akademska i šira javnost pitaju se hoće li ljevica uspjeti izići iz festivalskog geto-prostora i ponovno postati relevantan politički akter – ili će se sukobi i dalje voditi isključivo na marginama kulturnih pozornica.