Kupnja svježeg voća, povrća ili ribe pa njihovo naknadno zamrzavanje u kućnom zamrzivaču mnogim je obiteljima rutinska navika. No, prema riječima nutricionistice Albe Ramírez, riječ je o praksi koja često doprinosi i većem trošku i manjoj nutritivnoj vrijednosti.
Ramírez ističe da se većina ljudi oslanja na zamrzivač tek onda kada svježe namirnice počnu propadati. „Zašto ćete kupovati svježu hranu koju ćete zatim zamrznuti? A platite skuplje?” pita se stručnjakinja, podsjećajući da je industrijsko zamrzavanje neusporedivo brže i učinkovitije.
Prema njezinoj analizi, brzina smrzavanja ključna je za očuvanje teksture i vitamina. U industrijskim pogonima namirnice se šok-zamrzavaju u vrlo kratkom roku, što minimalizira gubitke osjetljivih hranjivih tvari, uključujući omega-3 masne kiseline u ribi. U kućnom hladnjaku svježa hrana prije smrzavanja često stoji danima, tijekom kojih već gubi dio kvalitete, a sporije zamrzavanje dodatno pogoršava stanje.
Nisu sve namirnice jednako otporne na kristale leda. Voće s visokim udjelom vode i lisnato povrće posebno su osjetljivi – nakon odmrzavanja mogu postati kašasti i izgubiti okus. Stoga Ramírez savjetuje preciznije planirati obroke: svježe kupovati samo za prva dva do tri dana, a za kasnije dane posegnuti za već industrijski smrznutim mesom, ribom ili povrćem.
Ipak, nutricionistica ne demonizira kućni zamrzivač nego ga vidi kao „odličan resurs za produljenje roka trajanja hrane, ali i da je uvijek imamo pri ruci”. Ključ je, zaključuje, u razumijevanju njegovih ograničenja i korištenju zamrzavanja kao podrške, a ne kao izlaza u zadnji čas.