Američka autorica psiholoških trilera Minka Kent donosi još jedan neodloživi naslov. Njezin novi roman „Nisam nestala” (Mozaik knjiga, 2026.) otvara se usred noći kada na vrata Lydijina bivšeg doma – sada prebivališta njezina muža Luce, njegove nove supruge Merritt i njihove kćeri – zakuca žena koja je prije deset godina nestala bez traga.
Radnja se raspliće kroz dvije pripovjedne linije. Lydia opisuje kako ju je tijekom obične šetnje šumom oteo nepoznati „Monstrum” i godinama držao zatočenu u napuštenoj brvnari. Paralelno Merritt bilježi potres koji taj šokantni povratak izaziva u naizgled skladnoj obitelji u iščekivanju drugog djeteta.
Kent vješto kombinira kriminalistički zaplet s psihološkim nijansama: tko je otmičar, zašto se Lydia baš sada pojavila te može li ikada doći do oprosta? Svaki novi odgovor otvara još dublje pukotine u povjerenju i identitetu likova, a niz iznenadnih obrata – koji ne djeluju kao puka senzacija nego proizlaze iz unutarnje logike likova – čitatelja drži u stalnoj napetosti.
„Nisam nestala” nije samo priča o otmici i traumi; to je studija krivnje, sjećanja i razorne moći prošlosti da preoblikuje sadašnjost. Atmosfera je mračna, a moralne dileme oštre: treba li Lydia uopće oprostiti Luci, može li Merritt obraniti svoju obitelj, gdje leži granica između suosjećanja i sumnje?
Za ljubitelje psiholoških trilera roman donosi upravo ono što očekuju – ali i nekoliko obrušavajućih obrata koji će se pamtiti i nakon posljednje stranice. Kent još jednom potvrđuje da zna pretvoriti intimnu dramu u uzbudljivo literarno iskustvo koje se, jednom započeto, čita u dahu.