U dobro osmišljenom vrtu svaka biljka ima saveznika. Mješovita sadnja – ideja da se različite vrste sade jedna uz drugu radi međusobne koristi – pokazuje kako prirodne veze mogu zamijeniti dio kemije i intenzivne obrade.
• Rajčice i bosiljak
Bosiljak oslobađa aromatične spojeve koji u tlu i na površini smanjuju prisutnost patogena, dok gusto lišće hladi zemlju oko rajčice. Rezultat: manje gljivičnih bolesti i ravnomjernija vlaga.
• Kukuruz i grah
Grah svojim bakterijskim partnerima osigurava dušik, dio kojeg koristi kukuruz; kukuruz zauzvrat pruža čvrst oslonac za penjanje i prodire u dublje slojeve vlage.
• Ruže i češnjak
Sumporni spojevi iz korijena češnjaka odbijaju lisne uši i inhibiraju gljivice, stvarajući prirodni štit oko osjetljivih ruža.
• Jagode i boražina
Duboki korijen boražine diže kalcij i mikroelemente prema površini, pa jagode s plitkim korijenom dobivaju bogatije tlo i plodove boljeg okusa.
• Salata i suncokret
Visoki suncokret stvara laganu sjenu i razbija zbijeno tlo, čuvajući salatu od toplinskog stresa i pretjeranog isparavanja.
• Mrkva i luk
Mirisi dviju kultura zbunjuju specifične muhe štetnike, pa obje rastu uz manju potrebu za zaštitnim sredstvima.
• Krastavci i kopar
Kopar stabilizira površinski sloj tla i privlači korisne insekte koji prirodno kontroliraju lisne uši i grinje na krastavcima.
• Paprike i špinat
Brzorastući špinat djeluje kao živi malč, održavajući vlagu za papriku koja tek ulazi u fazu intenzivnog rasta.
• Krumpir i hren
Glukozinolati iz hrena smanjuju patogene u zoni gomolja, a snažan korijen poboljšava drenažu tla – presudno za krumpir kojem smeta višak vode.
Premještanjem ovih provjerenih parova iz prirode u gredice, vrtlari dobivaju otpornije biljke, bogatije tlo i često veći urod – bez dodatnih kemikalija i s mnogo manje posla.