Znanstvenici sve češće dovode u pitanje uvriježenu zamisao da je život na Zemlji započeo pojavom prve, zatvorene stanice. Najnovija hipoteza, koju iznosi skupina istraživača, sugerira da su se ključni biološki procesi pokrenuli u gustoj, viskoznoj smjesi organskih molekula – svojevrsnom proto-biološkom gelu.
Prema toj zamisli, molekule su se u mikroskopskim „kapljicama” nalazile dovoljno blizu da reagiraju, čime se rješava dugogodišnji problem razrjeđivanja u otvorenim vodenim okolišima poput pradavnih oceana. Gelaste strukture tako bi djelovale kao prirodni reaktori, omogućujući nastanak sve složenijih spojeva i postupni prijelaz iz čiste kemije u prave biološke sustave.
„Umjesto naglog nastanka stanica, život bi mogao biti rezultat postupnog prijelaza iz kemije u biologiju – procesa koji je započeo u neobičnoj, ljepljivoj smjesi molekula prije više od tri milijarde godina”, navode autori studije.
Ako je zaista dovoljno relativno jednostavno, ali gusto kemijsko okruženje, mogućnost spontanog nastanka života postaje vjerojatnija i na drugim svjetovima. Takvi uvjeti mogli bi se razviti na dnu oceanskih hidrotermalnih izvora, ali i u ledenim oceanima udaljenih mjeseca, pa potraga za izvanzemaljskim životom ne bi trebala ostati ograničena na planete s uvjetima identičnima Zemljinima.
Teorija o „ljepljivom početku” još je daleko od konačnog odgovora na pitanje kako je krenula biologija, ali otvara nova istraživačka polja: od laboratorijskog stvaranja umjetnih gelova do analize uzoraka leda i stijena s drugih tijela Sunčeva sustava. U svakom slučaju, priča o rađanju života izgleda bogatija – i znatno ljepljivija – nego što smo dosad mislili.