Ribolovac Aleksandar Vodovar iz Bijele u Boki Kotorskoj prije desetak dana izvukao je dvije ribe koje nije prepoznao. „Strastveni sam ribolovac i na moru provodim što je moguće više vremena. A prije desetak dana, negdje iza pet sati popodne, znači već je mrak bio, na lignju sam ulovio dvije meni nepoznate ribe”, ispričao je Vodovar.
Ulov je nastao s obale, na štap dug četiri metra i natjecateljski surf-sustav s udicama broj 6, na dubini od sedam do osam metara. Ribe je sačuvao i poslao stručnjacima, a analiza je potvrdila da se radi o vrsti Pomadasys incisus, u Jadranu prozvanoj mulac.
Prvi zabilježeni susret s ovom vrstom u Jadranu datira iz 2015. kod Žuljane na Pelješcu. Nakon toga nije bilo prijava sve do prošle godine, kada je jedan primjerak zabilježen u Crnoj Gori, i do najnovijeg Vodovarova nalaza. Stručnjaci ističu da nova potvrda upućuje na očitu, sada već trajnu prisutnost mulca u Jadranu.
Vrsta potječe iz Atlantskog oceana, a odavno je rasprostranjena po Sredozemlju. Zbog zatopljenja mora širi se prema istoku i sjeveru, pa se očekuje da će uskoro postati uobičajen plijen udičara duž čitave hrvatske obale.
Karakteristike „mulca”: • maksimalna veličina do 53 cm i oko 2 kg, prosječno se lovi na 25 cm dužine; • najčešće obitava na 10–100 m dubine; • hrani se rakovima, crvima i sitnom ribom; • ulov moguć mrežnim alatima i udicom; • ispod površine ispušta karakteristično grleno „gunđanje”, što mu je donijelo nadimke roncador (španj.), grugnitore bastardo (tal.) i bastard grunt (engl.).
Iako je tek povremeno dokumentiran, novi nalazi sugeriraju da bi „mulac” uskoro mogao postati redovita pojava u južnom, a zatim i u sjevernijim dijelovima Jadrana.